Poljoprivrednici u Semberiji pod pritiskom troškova, BiH zavisna od uvoza hrane
Skuplja sjetva, niske otkupne cijene i nepovoljne vremenske prilike otežavaju domaću proizvodnju hrane, dok BiH ostaje snažno zavisna od uvoza. Posljedice najviše osjećaju građani kroz sve veće troškove kupovine i neizvjesnost snabdijevanja u slučaju tržišnih poremećaja.
Najveću cijenu zavisnosti od uvoza na kraju plaćaju građani.
Jesenja sjetva na oranicama širom Bosne i Hercegovine i ove godine skuplja je nego ranije, a poljoprivrednicima na ruku ne idu ni vremenske prilike, pa proizvodnja hrane postaje sve zahtjevnija i neizvjesnija. Procjene su da domaća proizvodnja podmiruje samo 20 odsto potreba za hranom u našoj zemlji.
Bosna i Hercegovina uvozi gotovo 80 odsto hrane koju potroši, dok domaća poljoprivreda ne može da zadovolji potrebe tržišta u većini segmenata. Visoki troškovi, niske otkupne cijene i snažan uvoz tjeraju mnoge da odustanu od proizvodnje.
„Što se tiče pšenice mi proizvodimo negdje oko polovine potreba, to je veliki problem jer je prehrambena bezbjednost stanovništva važnija od bilo koje druge bezbjednosti. Mi smo bili svjedoci u vrijeme korone kako su nam za par dana police marketa bile apsolutno prazne“, kazao je za BHRT Dražen Jović s Poljoprivrednog dobra „Semberija“ Bijeljina.
Prema podacima Spoljnotrgovinske komore BiH, samo u prvih šest mjeseci ove godine na uvoz mesa, voća, povrća, mliječnih proizvoda i živih životinja potrošeno je više od 720 miliona maraka. Najviše smo uvozili meso, voće i povrće, mlijeko i jaja.
„Mi uvijek garantovano uvozimo onu hranu koja je na isteku što reče neko neki dan, na isteku roka trajanja, nisu nam usaglašene sve zakonske regulative. Na primjer kad je u pitanju zamrznuto meso, u EU šest mjeseci se može držati zamrznuto kod nas godinu dana“, istakao je Jovan Vasilić iz Udruge potrošača „Zvono“ Bijeljina.
Da bi se smanjila zavisnost od uvoza, potrebno je najprije utvrditi šta i koliko možemo sami da proizvedemo, a zatim obezbijediti uslove da domaći proizvođači opstanu i razvijaju proizvodnju, smatraju naši sagovornici.
„Nama je potrebna jedna sveobuhvatna analiza kada je u pitanju BiH da vidimo koliko smo samodovoljni odnosno, koliko nismo samodovoljni i koje potrebe podmirujemo, a koliko moramo da uvozimo i da tu pronalazimo balans, kao i da različitim mehanizmima nadležne institucije da utiču“, smatra Sreten Vučković iz Odjeljenja za poljoprivredu Grada Bijeljina.
Dok domaći proizvođači traže način da opstanu na tržištu, uvozna zavisnost postaje i pitanje ekonomske sigurnosti.
„Prenos povećanja cijena i troškova prenijeće se na krajnje korisnike, stojim iza toga“, upozorava ekonomista Sanel Halilbegović.
Najveću cijenu zavisnosti od uvoza na kraju plaćaju građani. Jer, osim što hranu plaćaju sve skuplje, u slučaju ozbiljnijih globalnih kriza i poremećaja na tržištu, mogli bi se suočiti sa situacijom da ni po tako visokim cijenama neće moći da je kupe.