Ovim riječima za "Glas Srpske" doktor književno-teorijskih nauka, predsjednik PEN centra BiH, književnik, scenarista, književni kritičar, autor dokumentarnih filmova, čovjek čije je iskustvo nemoguće opisati u ovih nekoliko redova, Nedžad Ibrahimović najavio je radionice pisanja, koje počinju danas u 17 časova u Narodnoj i univerzitetskoj biblioteci Republike Srpske.

Nada se, kako kaže, da to što dio svojih radionica posvećuje kreativnom čitanju, neće obeshrabriti sve one koji su danas mislili doći u biblioteku.

- Ono što im garantujem je da će na kraju naših radionica i sami zaključiti, ako to već i prije nisu, da pisanje i svoje izvore i svoja ušća nalazi jedino, i samo, u čitanju. Moglo bi se reći, reci mi šta čitaš, reći ću ti šta pišeš ili šta ćeš pisati - istakao je Ibrahimović i podsjetio da je na Filozofskom fakultetu u Tuzli u nekoliko generacija držao izborni predmet iz kreativnog pisanja/čitanja.

Slične radionice držao je grupi zainteresovanih građana Tuzle i učenicima Katoličkog školskog centra u Tuzli, ali i svojim studentima u Americi, gdje je 2006/2007. akademsku godinu proveo kao predavač na University of Washington (Seattle, SAD). Osvrnuo se i na taj period, objašnjavajući da mu je najveći izazov bilo to da li će ga studenti u Americi razumjeti.

- Ne samo zbog mog engleskog jezika, u kojem sam totalni autodidakt, jer sam kroz školovanje učio njemački i ruski, a živeći u Holandiji, i holandski, nego u onom smislu u kojem je svakoga ko se osjeća strancem strah da takvim ne ostane baš cijeli život. Lijepo je osjećati da ste drugačiji od drugih, često je to izvor i posebnog zadovoljstva, ali je teško biti i ostati stranac u jeziku. Pogotovo je to teško nekome ko je kao ja u cjelini zavisan od vlastite jezičke ekspresije, u najdoslovnijem smislu riječi - kazao je Ibrahimović, redovni profesor na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Tuzli.

Učeći, putujući, oplemenjujući svoj um i dušu, ali i učeći druge, Ibrahimović je upoznao mnogo onih koji se pronalaze u svijetu pisane riječi. Na pitanje kako bi opisao tu zajedničku nit koja sve te razlike kod književnika spaja u želju za pisanjem, rekao je da se ljudi dijele na one koji žude za vlastitim izrazom i one koji skupljaju izraze od drugih.

- I jedni i drugi, ravnomjerno, u tome pronalaze jedno od temeljnih ljudskih zadovoljstava, a to je zadovoljstvo kreativnosti. Ako su oni stvoreni, zašto i sami ne bismo nešto stvorili? Kada završimo radove u poljima, ulovimo životinje, nahranimo djecu, spavamo sa onima koje volimo, uvijek ostaje jedan trenutak viška, jedno vrijeme kada se okrećemo ka zidovima naših pećina i pokušavamo ili nacrtati ugljenom to što vidimo oko nas ili se okrećemo ka izvoru svjetlosti da odgonetnemo otkud to da uopšte postojimo. Ljudi ne mogu bez kreativnosti - nadahnuto je odgovorio Ibrahimović.

Domaća književna scena

Autor knjiga "Prelamanje eseja", "Čitalac na raskršću", "O poeziji, pticama i drugim varkama", "Inkapsulirana tijela" domaću književnu scenu opisuje nezanimljivom, etničkom (biti etnički važan pisac na početku 21. vijeka je isto kao biti etnički važan ginekolog), posvađanom, nečitalačkom, zavađenom i podijeljenom na male klanove, hermetično.

- Ovo sve ne važi za rijetke izuzetke kojih, hvala Bogu, ima - napominje Ibrahimović.