Povodom obilježavanja stradanja pripadnika JNA u Tuzli 15. maja 1992. godine, Dodik je izjavio Srni da na taj dan prije 34 godine nisu ubijeni samo vojnici, već je ubijena riječ, dogovor i svaka mogućnost povjerenja.

– Mladići koji su vjerovali da napuštaju grad u skladu sa dogovorom dočekani su kukavički iz zasjede mecima, vatrom i brutalnom mržnjom. Snimci zapaljenih vozila i tijela vojnika koji su obišli svijet ostali su trajni dokaz planiranog zločina koji ni poslije više od tri decenije nije dobio pravdu kakvu zaslužuju sve nevine žrtve i njihove porodice – rekao je Dodik.

On je naglasio da posebno boli činjenica da se ubice, koje su svima poznate, pa tako i pravosuđu u BiH, slobodno šetaju, dok su srpske žrtve sistematski prećutkivane, što govori o dubokoj nepravdi koja se nastanila u BiH, a sa kojom se srpski narod suočava od početka 90-ih godina sve do danas.

– BiH je zemlja u kojoj su srpske žrtve nevažne, a srpska stradanja nepoželjna tema, u kojoj crne marame nemaju težinu, kao ni suza srpske majke. Pravosuđe ovakvo kakvo je sada očigledno ne priznaje srpske žrtve, ali će procesuirati svakog Srbina koji digne tri prsta, koji čestita rođendan prvom predsjedniku Republike Srpske i komandantu srpske vojske. Sve to po ko zna koji put potvrđuje da gdje prestaje logika, počinje BiH, te da je to samo zemlja apsurda – konstatovao je Dodik.

Uprkos svemu, kaže Dodik, Republika Srpska, njen narod i institucije nikada neće dozvoliti da “Tuzlanska kolona” bude zaboravljena, niti će pristati na prekrajanje istorije i njeno falsifikovanje kako to muslimani stalno pokušavaju, pa i u ovom slučaju kada ubistvo vojnika JNA slave kao takozvani “dan odbrane Tuzle”.

– To sve govori ko je u BiH otvoreno zagovarao rat u BiH, ko je pucao u srpskog svata na Baščaršiji, na kolonu JNA u Dobrovoljačkoj, počinio pokolj u Sijekovcu… Sve su to bolni primjeri i dokazi suludog razmišljanja muslimanskih političara i njihovog viđenja BiH kao muslimanske države u kojoj dva konstitutivna naroda, Srbi i Hrvati, ne bi imali pravo na život -naglasio je Dodik.

On je poručio da je naša obaveza da govorimo istinu, da čuvamo uspomenu na ubijene vojnike i da buduće generacije učimo šta se dogodilo kada su mržnja i muslimanski ekstremizam zamijenili razum i dogovor.

– Zato ćemo se uvijek dostojanstveno i ponosno sjećati da su u Tuzli ubijeni nedužni ljudi, nedužna mladost, samo zato što su bili pripadnici JNA i što su bili Srbi. Brutalni zločin u Tuzli nije samo istorijski podatak, već duboka rana koja i danas peče porodice onih koji su tog dana izgubili svoje najmilije, ali i sve nas, jer je tog 15. maja zaustavljena mladost u kamionima koji su trebali da ih voze kući, u mirnije sutra. Umjesto zagrljaja majke, oca, sestre, brata dočekali su ih pucnji i granatiranja, a umjesto dogovorenog mirnog povlačenja, ostao je samo miris baruta, paljevine, gareži i glasna tišina koja i danas odjekuje Brčanskom Maltom – istakao je Dodik.

Zato je naša obaveza, poručio je Dodik, da čuvamo sjećanje na njih i žrtvu koju su podnijeli voljom monstruma, a koji su zarad njihove sulude ideje o muslimanskoj BiH svirepo i mučki ubijali, palili i sijali smrt.

– Počeli su suludi rat, žrtvovali mir, ali svoju ideju nisu realizovali, jer je srpski narod imao svoju Republiku Srpsku i institucije koje ga štite i danas. I zato dok god imamo svoju Republiku i svoje institucije srpski narod ne treba da brine, ali mora da ih čuva jer su one zavjet onih koji su dali svoje živote i dijelove tijela da bi mi danas imali slobodu – zaključio je Dodik.

Muslimanske jedinice u Tuzli napale su 15. maja 1992. godine kolonu JNA i, prema zvaničnim podacima, ubile 54 vojnika, a ranile 78, prekršivši dogovor prema kojem je kolona, koja je kao i ostale jedinice JNA napuštala BiH, trebala da mirno ode iz grada. Od 44 zarobljena vojnika petorica su kasnije ubijena, a ostali su zlostavljani i mučeni.