Nažalost, potom dolaze na red hronika, svjetske tragedije, valjanje u blatu pojedinih “mislećih ljudi”, najstrašnije vremenske prognoze u posljednjih sto godina, i slično. 

Kada je čovjeku već poljuljan taj optimizam koji donose prvi zraci sunca, počinje susretanje sa namrgođenim namćorima koji mrze ljude, grad i državu. Ne valja im ni konobar što im donosi kafu, ni sam patrijarh. Samo oni valjaju i vrijede, nije im jasno kako to niko ne prepoznaje. Napadaju sve što diše, a crpe to svoje “pravo” iz bezobrazluka, i uličarskih kodeksa. Ne zanimaju ih činjenice, ne interesuje ih da li je to što govore istina. NJihov život je zasnovan na lažima, obmanama i ogovaranju. Što su bučniji, to su bitniji, bar oni tako misle. Najhumanije je prevladati sebe, i takvima pomoći.

Druga, i vjerovatno opasnija vrsta “sivih oblaka”, su hvalisavci koji pate od “samozadovoljštine”. Ističu šta oni čine za druge kada ih niko ne pita, ali nikad u prisustvu tih ljudi. Okruženi su klimoglavcima, uživaju u društvu poslušnika, i svakoga dostojanstvenog stavljaju na crne liste. Ne cijene ništa dobro što je njima učinjeno, to se sve podrazumijeva, po njihovom mišljenju to je normalno. Zaslužili su to samim svojim postojanjem, toliko su bitni. Sabotiraju i nopodaštavaju napredak bilo koje vrste, svakoga ko nije slijepi poslušnik. Sastaju se po kuloarima, zalažu se isključivo za sebe, bore se protiv porodičnih vrijednosti.

Ovo su dva tipa ljudi koji kvare raspoloženje, i zagorčavaju život običnim, normalnim ljudima koji su ipak u većini. Na prvi pogled su različiti. Ovi drugi su uglađeniji, i sofisticirano pokvareni. Ipak, to su braća rođena, iz iste kuhinje dolaze. Čak su netrpeljivi često jedni prema drugima, ali kada treba napasti pristojan svijet nalaze zajednički interes, i napadaju u tandemu, svako na svoj način. Prvi galame, dok drugi atakuju perfidno, mučki. Ne podnose različitost, po njima je gluma ako ne mrziš i ne zavidiš. Ne možeš po njihovom poimanju biti takav, tjeraju te na reakciju koja ti ne priliči.

Antibiotik za te sojeve je osmijeh, prijateljstvo, druženje, čitanje, rad, nadogradnja ličnosti, njegovanje porodice i porodičnih vrijednosti, i izbjegavanje nepotrebnog kontakta sa “mračnjacima”. Obesmisliti njihovo postojanje, dok cijelo društvo ne “nadođe” na to da ih treba anatemisati.