Izašao sam iz auta, i pred skromnom kućom, na lijepo uređenom malom dvorištu, sjedili su i ručali članovi jedne šire porodice, zapravo tri generacije ljudi za koje mi se učinilo da su najbliži srodnici. Ugledavši me kako se približavam njegovoj kapiji, čovjek u ranim šezdesetim godinama, i domaćinskim izgledom, sve sa uređenim gustim brkovima, ustao je sa stolice i krenuo mi u susret. Vrijeme je takvo da ljudi zaziru od svakog stranca, pa sam odmah nazvao dobar dan svima, i da ne izazivam sumnju, izustio pitanje kuda se najlakše stiže do Sremskih Karlovaca. Domaćin mi je ljubazno odgovorio, a zatim mene i suprugu pozvao da se pridružimo za ručkom i kafom njegovoj porodici i gostima, rekavši da mu je danas krsna slava, na šta su svi oni nastavili sa insistiranjem da svratimo. Nije to bio onaj kurtoazni poziv, nego nešto što nikada prije nismo doživjeli. Bio je to iskreni gest gostoprimstva i prijateljstva, i to od potpunih neznanaca. Koliko su ti ljudi otvorenog srca, u današnje vrijeme ne zazirati od nezvanog gosta, prosto je nestvarno. Cijeli taj vikend bili smo pod jakim pozitivnim utiskom, dobili neku novu životnu energiju.

LJudi su otupjeli zbog teških vremena i životnih okolnosti. Mnogo toga ružnog i nasilnog se dešavalo u prethodnih tridesetak godina na našim prostorima. U svakom nepoznatom licu ugledamo potencijalnu opasnost, prije nego mogućeg prijatelja.

Riječi saosjećajnost i solidarnost su skoro pa postali arhaizmi, uskoro se neće znati njihovo značenje. Često se mogu pročitati vijesti kako je recimo stotinu auta prošlo bez zauztavljanja kraj pregaženog čovjeka na putu. LJudi danas takođe misle kako je dovoljno da nekoga iz svog okruženja lažno sažaljevaju, umjesto da mu pomognu na način kako i koliko mogu. Obično su se ljudskost i milosrđe više zadržali kod onih koji imaju manje materijalnog bogatstva. To je skoro pa pravilo.

Na svu sreću postoje osobe i događaji koji nam daju nadu da nije sve izgubljeno, da dobrota i gostoprimstvo nisu iščezli. Možda preobrativši sebe, i promijenivši vlastiti pogled na život i druge ljude, doprinesemo da se dogodi preokret, i da čovjek čovjeku ponovo bude prijatelj a ne vuk.

Piše: Stojan Krunić