Vladanka Gojić, majka dvije djevojčice koje boluju od rijetke bolesti i koriste kolica, kaže da bi joj mnogo značila pomoć personalnog asistenta najmanje dva do četiri sata dnevno u brizi o njenim kćerkama.

"S obzirom na to da ja radim četiri sata, to znači da ta četiri sata neko treba da ih pričuva, ne može jedna osoba ih pričuvati, treba još jedna da joj pomogne, s obzirom na to da su u pitanju dvije djevojčice", navodi Gojićeva.

Potrebu za personalnim asistentima imaju najprije osobe koje koriste invalidska kolica, kaže Dragica Bekanović, predsjednica Udruženja paraplegičara, oboljelih od dječje paralize i ostalih tjelesnih invalida regije Doboj, odnosno osobe oboljele od distrofije, paraplegije, kvadriplegije, zatim slijepe osobe.

"Osobe sa invaliditetom primaju naknadu za tuđu njegu i pomoć, 165 KM, a 83 KM primaju osobe kojima ne treba cjelodnevna pomoć druge osobe. To nije dovoljno, posebno za ljude kojima treba cjelodnevna pomoć. Bilo bi lakše kada bi personalni asistenti bili uvršteni u pomoć licima sa invaliditetom", smatra Bekanovićeva.

"Koliko košta jedan personalni asistent, zavisi od posla koji obavlja, da li je to cjelodnevna personalna asistencija ili dva-tri sata. U suštini to je prosječni lični dohodak", rekao je Zoran Panić, predsjednik Udruženja amputiraca regije Doboj, te dodao da je lokalna zajednica preuzela obavezu da u svom budžetu za sljedeću godinu planira sredstva za formiranje servisa za personalnu asistenciju.

Slađan Jović, načelnik Odjeljenja za privredu i društvene djelatnosti, potvrdio je da će grad Doboj "finansijski podržati i izdvojiti sredstva za podršku aktivnostima udruženja koja okupljaju osobe sa invaliditetom".

"Još ne znamo koliko, nisu zvanično predočili koliki je iznos tog novca", izjavio je Jović.