Đorđe na seoskom imanju živi sam, uzgaja ovce, krave i svinje, održava domaćinstvo i cijelo imanje, koje se prostire na više od 20 hektara. Posla ima mnogo, ali se ne žali, upravo takav život je želio.

– Sve sam radim, muzem, sirim, čuvam stoku, sve…Ustajem ujutru u četiri, pola pet, zavisi kako kad i liježem uveče kada sve završim, oko jedanaest, dvanaest. Kada počnu da se jagnje ovce, onda se i ne spava, pomalo kunjaš i to je to – kaže Đorđe.

Đorđa povremeno posećuju roditelji. Pomažu mu onoliko koliko mogu, imaju razumijevanja, ali i roditeljske brige.

– On zna kako je ustajati svakodnevno, po štali raditi, namirivati, petljati… Nije ovo malo, ovdje ima bar za petoro ljudi da se ovim bavi. Posla ima đuture – kaže Đorđeva majka, Radina Matović.

Zime su posebno teške. Đorđeva kuća je jedina u zaseoku u kojoj neko živi, a kada bi neko i htio da dođe, putevi su nepristupačni.

– Zimi nema nikoga, sem njega, ponekog emigranta koji prođe i poneka divljač – priča Đorđev otac, Brane. U društvu bi sve bilo još ljepše, ali nema mnogo zaljubljenika u način života koji je Đorđe izabrao.

– Takva je današnja omladina – niti su oni agilni da se žene niti djevojke hoće na selo. Šta će biti, kako će… kad naiđe prava, vidjećemo – kaže Đorđev otac.

Sličnog mišljenja je i sam Đorđe, piše Zoomue.

– Teško je to, mlađi svi bježe od sela. Neće da dođu ni stariji, a kamoli mlađi – kaže on.

Ljeti probleme pravi voda, zimi nepristupačni putevi. Ipak, Đorđe vjeruje da će sve probleme vremenom prevazići, zahvaljujući velikoj ljubavi prema seoskom životu koji je izabrao za sebe, prenosi Kurir.