On je podnio apleciju u avgustu 2019. godine protiv rješenja Vrhovnog suda RS i Okružnog suda Banjaluka kojima mu je određen pritvor. Ustavni sud BiH je zaključio da je Suziću povrijeđeno pravo na slobodu i sigurnost ličnosti, koje garantuju Ustav BiH i Evropska konvencija, kada su redovni sudovi propustili da navedu konkretne razloge i okolnosti koje opravdavaju zaključak da bi njegovo puštanje na slobodu narušilo javni red.

U Suzićevoj apelaciji je navedeno i da mu je povređeno pravo na pravično suđenje, ali je to odbijeno kao nedopušteno uz objašnjenje da je taj dio apelacije „preuranjen“.

Protiv Nenada Suzića, bivšeg ministra prosvjete RS i profesora na Univerzitetu u Banjaluci, u oktobru je podignuta optužnica kojom se tereti za obljubu trinaestogodišnjakinje, a pritvor mu je nakon toga produžen do izricanja prvostepene presude, a najduže dvije godine od dana potvrđivanja optužnice.

Međutim, Suzić je, preko svog advokata, apelaciju Ustavnom sudu BiH podnio prije toga, odnosno u vrijeme prije podizanja optužnice, kada mu je pritvor produžavan za dva mjeseca.

Vijeće Okružnog suda Banjaluka je obrazložilo da je prijedlog tužilaštva za produženje pritvora bio osnovan, da su cijenjeni svi do tada prikupljeni dokazi, a istaknuto je i da se radi o teškom krivičnom djelu, kao i posebne okolnosti koje su pratile način i mjesto izvršenja.

Nadalje, sud je prilikom odlučivanja o pritvoru cijenio i okolnosti na strani apelanta i to da je prosvjetni radnik i profesor na fakultetu, te da se i zbog toga od njega očekivalo pedagoško ponašanje, a ne radnje koje su opisane u naredbi o sprovođenju istrage.

Kao vanredna okolnost uzeta je u obzir i zainteresovanost medija, a time i javnosti o sumnjama za počinjenje navedenog krivičnog djela.

Okružni sud je imao u vidu i da u spisu postoji „pismo za javnost“ mjesne zajednice Debeljaci u kojem 58 meštana iskazuju „nevjerovanje da je apelant počinio krivično djelo za koje se sumnjiči“.

- U usku vezu s tim, Okružni sud je doveo okolnost da u istoj mesnoj zajednici živi i porodica maloljetne oštećene, što stvara mogućnost okupljanja i protesta građana. Sve naprijed navedene okolnosti, kako smatra Okružni sud, predstavljaju vanredne okolnosti koje dovode do zaključka da bi puštanje apelanta na slobodu rezultiralo stvarnom pretnjom narušavanju javnog reda – obrazloženo je.

Međutim, Ustavni sud BiH je zaključio je da je pozivanje redovnih sudova prilikom određivanja pritvora na to da bi puštanje osumnjičenog na slobodu moglo dovesti do narušavanja javnog reda, „proizvoljno“, te da su Okružni i Vrhovni sud iznijeli samo pretpostavke.

Ustavni sud BiH je zaključio da su redovni sudovi propustili utvrditi postojanje vanrednih okolnosti i jasno konkretiziovati kojim radnjama i dešavanjima bi nastupila stvarna prijetnja narušavanju javnog reda i mira.