“Đedovina nije na prodaju”: Bijeljinac Branislav Simeunović uzgaja neprskano voće, jabuke sačuva i do Vaskrsa (FOTO)
"Đedovina se ne prodaje, mora da se sačuva i očuva", ovo je bila ideja vodilja Branislavu Simeunoviću iz Bijeljine koji obnavlja i proširuje voćnjak na starom porodičnom imanju u Vučjaku kod Ugljevika.
Ljubomorno čuva i kuću i dvije udžare, stare više od 100 godina koje je renovirao njegov otac. Iako je ekonomista po struci, a radi kao elektromehaničar, od 2016 godine kalemi autohtone sorte voća.
- Moj đed je nekada imao staru jabuku ovdje, ja sam je sada vratio poslije 20,30 godina, našao sam je i okalemio. Ima jedno pet-šest starih sorti, zelenika jabuka, đulabija, imam neku jabuku kora joj je kao šmirgl papir sad ima samo kod mene, rijetka je, nisam je nigdje vidio unikat. Okalemio sam i krušku takišu od koje se pravi pekmez i ne treba ni gram šećera – priča Branislav koji označi svaku okalemljenu voćku.
Nije mu, kaže, bilo teško da savlada tehniku kalemljenja, gledao je kako to drugi rade i počeo sam da pronalazi divlje voće.
- Nađem divlju jabuku, krušku, trešnju i okalemim, primilo se 80 posto i tako sam krenuo vidio da mi ide. Do sada sam okalemio oko 150 voćki. Nove sorte moraju da se pršću deset puta da bi opstale, a ove stare sorte su otpornije i one mogu i da se utrape. Ja sam jednom jabuke ostavio u slamu, do Vaskrsa smo ih jeli. U voćnjaku ne koristim ništa od hemije, ja idem na kvalitet, ne na kvantitet. Da ima dvije tone roda i da pola propadne meni je dovoljno, samo da nije prskano pošto imam troje djece. Slabo i đubrim, uzimao sam ovčije đubrivo uz mlade voćkice, zemlja je takva da nije potrebno mnogo. Kalemio sam trešnju, nisam je đubrio, a ona raste i buja kao iz vode - kaže ovaj skromni mladić koji u voćnjaku na šest dunuma ima preko 15 sorti voća.
Branislav po staroj tradicionalnoj recepturi pravi i domaće sirće od divljih jabuka koje pronalazi na seoskim imanjima i u šumama.
- Prvi put sam iscijedio 50 litara, a onda povećavao količine, došao sam do 400 litara. To ja pravim kroz drvenu cjediljku koju sam napravio uz pomoć majstora. Jeste dangubno, ali kvalitet je sto posto zagarantovan, protiv holesterola je idealno i ja ga pijem – ističe Branislav za portal InfoBijeljina.
Budućnost je, smatra, u selu jer domaći prirodni proizvod koji nije tretiran nikakvom hemijom za njega je najveće bogatstvo. Voćnjak u Vučjaku, selu koje je skoro pusto, 1996. godine podigao je njegov otac. Sve ove godine šljive su dobro rađale. Prošle godine ubrali su 2,5 tone, međutim, snijeg koji je pao u decembru dosta stabala je uništio, pa Branislav podmlađuje voćnjak za šta je i inače bilo vrijeme jer je vijek šljiva 30-ak godina.