Naime, nakon što je Rusija uspjela dobiti nekoliko manjih diplomatskih bitaka, te otvoreno staviti do znanja da je zaustavljanje širenja NATO-a prema istoku njihov strateški interes, posljednji američki odgovor stigao je u misiji potpredsjednika Džozefa Bajdena, koji dolazi na samit šefova država jugoistočne Evrope krajem novembra u Hrvatskoj.

Sam dolazak prvog saradnika predsjednika Baraka Obame govori puno, pa i činjenica da američka administracija ima želju okupiti lidere zemalja regiona kako bi stavila do znanja da ponovo želi pojačati svoj uticaj na Balkanu. 

No, politički analitičari u regiji nisu složni u procjeni kakav i koliki, zapravo, interes na ovim prostorima imaju najveće svjetske sile i čemu sve ovo vodi.

Vlastimir Mijović, dugogodišnji ugledni novinar i politički analitičar, smatra da Srbija "već dugo sjedi na dvije stolice", vrludajući između pristupa EU i NATO-u s  jedne, i bliskih veza s Rusijom, s druge strane.

"Mislim da su i Moskva i Vašington odlučili da to premišljanje ubrzaju i da budu načisto s Beogradom. U tom smislu, Hrvatskoj pripada uloga nekoga ko će testirati Srbiju, na šta je obavezuje lojalnost NATO savezu, koji joj i dolaskom Bajdena demonstrira širinu svog kišobrana i važno mjesto Zagreba pod njom. Ovi događaji i ishod, kad god do njega dođe, iznimno su važni za BiH", ističe Mijović.

Kaže kako je "nezamislivo da Drina bezbolno postane granica dvije interesne zone".

"Tako će, ovisno o odabiru Beograda, isto učiniti i RS, a to bi cijelu BiH dovelo u ozbiljnu kušnju. Ukoliko bi Srbija odabrala NATO i EU, sve bi mirno leglo preko noći. U suprotnom, hvatanje Moskve i Beograda za ruke, čemu bi se pridružila i Banjaluka, naišli bi na žestok otpor Bošnjaka i Hrvata, s ogromnim posljedicama po kompaktnost BiH", zaključuje Mijović.

Hamza Višća, vojno-politički analitičar i brigadir OS BiH u penziji, naglašava kako je posljednjih sedmica nesumnjivo primjetno angažovanje Rusije na prostoru zapadnog Balkana, ali ni da SAD ne stoje skrštenih ruku. "Frekventnija diplomatska aktivnost Vašingtona sa članicama, sa kandidatima za NATO, ali i sa Srbijom, to potvrđuje. Osobno ne bih to vezivao samo za vjerovatnu pozivnicu Crnoj Gori da postane članica NATO-a, iako jeste istina da bi članstvo Crne Gore definitivno promijenilo sliku sigurnosti Balkana u korist Evrope i NATO-a", ističe Višća.

Kaže da ova "vjerovatna promjena sigurnosne slike može učiniti nervoznim one koji još sanjaju o nastavku politike Beograda iz devedesetih godina".

"S otklonom od takve politike, koji demonstrira gospodin Vučić, i Podgoricom u briselskoj porodici ti snovi postaju prošlost", zaključuje Višća.

Dejan Vuk Stanković, politički analitičar iz Beograda, ipak smatra da su za SAD značajniji drugi dijelovi svijeta, iako im ni Balkan nije beznačajan.

"Balkan je, prije svega, mjesto gdje će koplja ukrstiti EU i Rusija, dok uticaj SAD neće biti primaran, kao što će biti na Bliskom istoku i Aziji. S druge strane, zbog krize s evrom koja ne završava i sada izbjegličke krize tresu se sami temelji EU. A što se tiče uticaja Rusije, ona Balkan više posmatra kroz prizmu sprečavanja i smanjenja interesa Zapada", ističe Vuk Stanković, koji zaključuju da je ruski prioritet ipak zaštita vlastitih granica.