Obrađuju 100 dunuma zemlje, proizvode voće i povrće, jedan od sinova posvetio se konjogojstvu, svi se školuju, obavljaju kućne poslove. Sve to rade u velikoj harmoniji, i radosti. 

Najstariji Borkin i Draganov sin rođen je 1991. godine, a najmlađa kćerka 19 godina kasnije. Oni roditeljima sve ove godine značajno olakšavaju poslove na imanju, pri tom se brinu jedni o drugima.

- Djeca nam pomognu da brže završimo sve poslove - kaže Dragan.

Teško ih je sve okupiti kod kuće u isto vrijeme. Јedni su u školi, drugi na njivama, a supruga i najmlađa kćerka ovih dana su u posjeti rodbini u Austriji.

- Svaka porodica bi mogla imati troje - četvoro djece u ovom vremenu. Gledam mnogo domaćinstava nestaje, a mnogo je lakše sada odgojiti djecu nego prije - kaže Dragan.

Kad završe poslove na imanju okupe se, prelistavaju porodične fotografije, dogovaraju poslove za naredni dan. Najmlađa djeca iskoriste slobodno vrijeme za igru.

Domaćinstvo, naslijeđeno od Draganovog ujaka o kojem su se Simići brinuli, sačuvali su u značajnojoj mjeri onakvim kakvo je bilo prije 50 i više godina. Sa magazama, stajama, starim kućama u kojim postoje čak i podrumi.

- Kuća je starija 40 godina od čardaka, pod njom imaju podrumi, u njima su bile rakijare. Tu namjeravam da napravim muzej sa starim stvarima - kaže Dragan.

Borka i Dragan zasad, imaju i dvoje unučadi od kćerke Vukice koja sa suprugom posljednjih nekoliko godina živi u Austriji. Porodica za primjer - kako kažu njihove komšije.