U Semberiji je stanje 12. maja već nagovještavalo mogućnost pojave velikih voda.

 
Stručnjaci su utvrdili da je sjeveroistočnu i srednju Evropu zahvatio ciklon i da je središte obilnih padavina teritorija Srbije i Bosne i Hercegovine.

Tada je u samo tri dana palo onoliko kiše koliko padne za tri mjeseca!

 

Bijeljincima su, nažalost, još žive slike borbe protiv vodene stihije i štete koja je nastala u tim danima maja, a portal InfoBijeljina razgovarao je sa članom tadašnjeg Štaba za vanredne situacije grada Bijeljina Miroslavom Čvrgićem, koji se prisjetio razvoja situacije u tom periodu.

 

Čvrgić, inače građevinski inženjer i pomoćnik direktora za upravljanje vodama oblasnog riječnog sliva Save u Javnoj ustanovi „Vode Srpske“, kaže da je tadašnji gradonačelnik Bijeljine Mićo Mićić sazvao sjednicu Štaba 14. maja u 20.00 časova.

 

- Te večeri su članovi Štaba izložili stanje u Semberiji i bilo je jasno da će nas zadesiti poplave. Iako su se te noći izlijevale samo manje bujične rijeke, što je uobičajeno pri tolikim padavinama - Gnjica, Lukavac, Janja,  mi smo odlučili da bude proglašeno stanje vanredne situacije – priča Čvrgić.

 

Sutradan, 15. maja ujutro, trebalo je započeti odbranu od poplava. Međutim, ona je moguća samo na onim mjestima gdje postoje izgrađeni objekti odbrane od poplava, a na području Semberije to su bili nasipi.

 

U to vrijeme, ističe Čvrgić, nasip je postojao duž rijeke Save u dužini od 26 kilometara, duž rijeke Drine u dužini od 8,2 kilometara, te 3,5 kilometara nasipa uz Glavni obodni kanal.

 

- Civilna zaštita i Javna ustanova „Vode Srpske“ odmah su krenuli u odbranu od poplava tamo gdje nismo imali objekte odbrane. Janja, zatim Dašnica ovdje u gradu, sa obje strane kanala, međutim, ta odbrana je bila nemoguća. To je dug kanal, postoje ulivi kišnice, gdje je voda izlazila na otvore, a suština je bila u tome što je voda brzo nadirala i imala veliki priliv. Izlila je zatim rijeka Drina, poplavila dio prema Bijeljini, zatim je Drina ušla u kanalski sistem Drina-Dašnica-Glogovac, što je naknadno doprinijelo povećanju nivoa vode u gradu – navodi Čvrgić.

 

Sve vrijeme dok je nivo bujičnih voda i Drine rastao, rijeka Sava je bila ispod redovne kote odbrane od poplava. Tek od 15-og maja krenula je i Sava da nadolazi velikom brzinom.

 

- Sava je 16. maja imala veoma visok nivo i odmah se krenulo u vanrednu odbranu. Tamo gdje je bio niži nasip, dovožene su vreće, pravljen takozvani zečji nasip na cijeloj dužini. Mi smo imali nerekonstruisan nasip u dužini od 4,5 kilometara, ali trebalo je braniti mnogo više od toga. Učestvovala je kompletna Civilna zaštita, mještani, građani Bijeljine, vojska, stanovništvo iz Janje, Ugljevika... Borba je trajala dan-noć, voda je dospijevala ogromnom brzinom. Održali smo sastanak i donijeli odluku da se vrši evakuacija – ističe Čvrgić.

 

Prema njegovim riječima, Batković, Velino Selo, Brodac, i sva sela na tom dijelu Semberije bila su ugrožena.

 

- Najkritičnije je bilo na Visoču, ali i na starom carinskom prelazu, gdje smo liniju odbrane pomjerili na asfaltni dio. Borili smo se da ne dođe do prelivanja na svim prelazima preko savskog nasipa, gdje imamo silazno-uzlazne rampe. One su vremenom ostale niže, pa smo i tu morali da radimo nasipe. Imali smo i nesreću da nam je 2010. godine popustio nasip na crpnoj stanici Topolovac, pa smo imali jedan pomoćni nasip koji smo napravili iste godine. Njega smo u maju 2014. morali da izdižemo, dograđujemo, tamo je trajala velika bitka da se to završi, i na kraju smo uspjeli – naglašava Čvrgić.

 

17. maja u jutarnjim satima voda je savski nasip na Visoču prelila i počela da ga obrušava.

Izvršena je evakuacija ljudi iz navedenog dijela Semberije, ali je počela nova borba – spasiti zapadni dio kasete ka Crnjelovu. Voda je toliko bila visoka, da je prešla sa nasipa Dašnice, desnog nasipa, i trebalo je braniti lijevi nasip prema Crnjelovu.

 

- Nastavljena je borba na nadvišenju lijevog dašničkog nasipa, koji nije klasični nasip i nije izgrađen po standardima. Izdizali smo ga vrećama, raznim materijalima, da bi spriječili prolazak vode, međutim, sada smo imali novi problem, a to je bila stabilnost. Visok vodostaj je trajao dugo, taj nasip je bio od nekvalitetnog materijala, curio je, postojala je mogućnost klizišta, pa smo morali na sve načine da reagujemo i sačuvamo tu zapadnu kasetu – dodaje Čvrgić.

 

Koliko je situacija u Bijeljini i Semberiji bila teška, govore podaci da je vanredna situacija bila proglašena 14. maja, a vanredno stanje ukinuto je 11. jula!

 

- Toliko vremena je trebalo da ljudi počnu da se vraćaju u normalne životne tokove. Oni dijelovi Semberije koje je pogodila voda od Majevice, te rijeka Drina, mogli su brže da se oporave jer se voda brzo povukla u svoje korito. Međutim, rijeka Sava dugo zadržava visok vodostaj, pa je i povlačenje trajalo duže, kao i sam oporavak područja – navodi Čvrgić.

 

Oporavak Bijeljine i Semberije trajao je mjesecima.

Najznačajnija pomoć obezbijeđena je putem vaučera vlade Republike Srpske, Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Republike Srpske, mnogobrojnih donatora iz Evropske unije, UNDP-a i nevladinih organizacija.

 

U Semberiji je bilo poplavljeno 20 sela. Član tadašnjeg Štaba za vanredne situacije grada Bijeljina Miroslav Čvrgić govorio je za portal InfoBijeljina i o tome šta je učinjeno u posljednjih deset godina, da bi sigurnost građana Bijeljine bila na višem nivou.

 

- Semberija je po svojoj konfiguraciji smještena između najvećih rijeka u Republici Srpskoj,  Save i Drine, a sa druge strane smo ispod obronaka Majevice. Nama prijete vode i od Save, Drine, ali i brdske vode. Što se tiče Save, urađen je savski nasip, on je sada rekonstruisan i nadvišen na nivo stogodišnjih voda, odnosno čak 1,2 metara iznad stogodišnjih voda. Od rijeke Save smo sada sigurni. Trenutno se radi rekonstrukcija crpnih stanica duž rijeke Save - Topolovac, Domuz skela i Begov put će biti urađeni u dogledno vrijeme – ističe Miroslav Čvrgić.

 

On naglašava da, kada je riječ o rijeci Drini, ona je ostala na pomenutih 8,2 kilometara nasipa, ali je u planu da se uradi nasip dužine više od 30 kilometara. 

 

- Trenutno se radi nasip od rijeke Janje do ustavne građevine u Janji. Treba naglasiti da smo mi već uradili regulaciju rijeke Janje, gdje je dimenzionisana na stogodišnje vode. Bilo je logično da, sa početkom izgradnje drinskog nasipa, nastavimo izgradnju od Janje do ustavne građevine, kako bismo zatvorili tu jednu kasetu. Dalje ćemo nastaviti kako se bude odvijao priliv sredstava – kaže Čvrgić.

 

On dodaje da su regulisani i kanal Glogovac, rijeka Dašnica, Majevički obodni kanal, te da je veoma važno što je urađeno hidrauličko suženje na kanalu Dašnica, na ulazu Glogovca u Dašnicu, zahvaljujući čemu velike vode nemaju mogućnost da uđu u grad i izazovu poplavu.

 

- Sada smo sve te velike vode preusmjerili u Majevički obodni kanal, koji dalje ide u Glavni obodni kanal. I njegova rekonstrukcija je u toku. On može da prihvati velike vode, a sada će moći i stogodišnje. Radi se na osiguranju kosina, povećavaju se nasipi, ojačavaju, sve sa ciljem potpune zaštite od poplava. Međutim, nikada se ne može reći „potpunog“. Poplave predstavljaju borbu sa prirodom, a čovjek ne može znati šta priroda sprema. U svakom slučaju, u okviru svega što sam nabrojao, uzimajući u obzir i razvijenu hidromelioracionu mrežu sa crpnim pumpama, Semberija bi u narednim godinama trebalo da bude u visokom stepenu zaštićena – smatra Čvrgić.

 

Prema podacima Svjetske banke, šteta koju su izazvale poplave u Republici Srpskoj 2014. godine, procijenjena je na više od dvije milijarde KM.