Todorović se deminiranjem bavi 21 godinu tokom kojih je, radom u privatnim angencijama, uklanjao mine na prostoru BiH, Srbije, samoproglašenog Kosova, Hrvatske, Makedonije, Kipra i Turske. Stekao je sertifikate za rad sa kasetnom municijom, za mašinski tim, te za klasično deminiranje, a osnovni kurs završio je 1996. godine u Sarajevu.

"Deminer sam od 1997. godine kada je dnevnica iznosila 50 KM. Taj iznos nije se promijenio ni poslije dvadeset godina iako je kupovna moć sve lošija", rekao je Todorović, navodeći da veća osposobljenost znači i bolje uslove, ali i veću ponudu za rad u agencijama, koje se susreću sa nedostatkom obučene radne snage.

On je naveo da se u minsko polje ne može ući bez dodatnog životnog osiguranja, koje se u slučaju smrti isplaćuje u iznosu od 200.000 KM, a u slučaju invalidnosti 250.000 KM.

"Najteže je raditi na području BiH, naročito oko Doboja gdje je i najveća koncetracija minsko-eksplozivnih sredstva", rekao je Todorović, koji je kao najopasniju i najubojitiju izdvojio protivpješadijsku rasprskavajuću odskočnu minu PROM-1.

Prema njegovim riječima, stanje na terenu najčešće se ne poklapa sa prikupljenim mapama i zapisnicama, a i raspored mina na nekadašnjim linijama razdvajanja tokom rata postavljen je nasumično, često više puta od različitih inženjerijskih jedinica.

On je naveo i da je više puta bio angažovan na uklanjanju mina sa terena koja se vode kao već očišćena od minsko-eksplozivnih sredstava ili koja nisu upisana do formiranja BH MAK-a, ali da je i tada neophodan maksimalan oprez jer su nerijetko nađene mine ili zaostala eksplozivna ubojna sredstva.

"Timovi su miješani, nije važna nacija, kada se radi radi se, ali je najteže i najopasnije započeti", kaže Todorović.

On je bio svjedok stradanja 12 članova njegovog tima u minskim poljima. "U Trebinju su stradala trojica momaka kada je pas po pronalasku mine zagrizao PROM-1 umjesto lopte koja mu se u tim prilikama daje za nagradu", naveo je Todorović.

Prema njegovim riječima, odnedavno se strože kontrolišu uslovi rada u inostranstvu od strane BH MAK-a. Todorović ističe da je često odbijao ili napuštao poslove zbog neispunjavanja ugovornih odnosa od agencija.

On pojašnjava da je, usljed nedostatka novca sve manje tendera, ugovori za rad su vremenski kraći, zbog čega demineri odlaze u inostranstvo gdje je daleko veća plata. Trenutno kao posljednju "atraktivnu" destinaciju navodi rad u Sudanu.

Dok agencija za koju radi ne prođe na tenderu, prisiljen je, kao i druge kolege, da radi i druge povremeni poslove i tako prehranjuje porodicu.

Prema podacima Centra za uklanjanje mina u BiH /BH MAK/, tokom izvršenja operacija humanitarnog deminiranja u BiH stradao je 121 deminer od kojih 51 smrtno, a zaključno sa martom 2017. godine na poslovima operacija deminiranja u BiH je akreditovano 26 organizacija.

Prema podacima ovog centra, u BiH ima 1.081 kilometar kvadratni minski sumnjivih područja ili 2,2 odsto u odnosu na ukupnu površinu BiH.

Opšta procjena uticaja mina/kasetne municije/ESZR u 129 gradova/opština u BiH je identifikovala 1.398 ugroženih zajednica koje su pod uticajem mina/kasetne municije/eksplozivna sredstva zaostala iz rata -ESZR.

Mikrolokacije kontaminirane minama/kasetnom municijom/ESZR direktno utiču na bezbjednost 545.000 stanovnika ili 15 odsto ukupnog stanovništva BiH.

U 2017. godini u BiH su registrovane dvije minske nesreće, jedna nesreća izvan sumnjive opasne površine i jedna minski incident, u kojima je ukupno stradalo pet osoba od kojih dvije smrtno.