Ovaj praznik je i manastirska slava jednog od najvećih manastira na jugu Srbije, Prepodobnog Prohora Pčinjskog, koji je osnovan prije više od 950 godina. Sveti Prohor Pčinjski je jedini svetitelj u Srpskoj pravoslavnoj crkvi koji neprestano toči sveto miro iz svetih moštiju. Mnogi vijernici dolaze da se poklone svecu i vide ovo čudo….

 

Burna istorija manastira Sveti Prohor Pčinjski čuva sjećanja na čuda koja su se, prema vjerovanjima, dešavala ispred moštiju sveca. Bolesni su ozdravljivali, nesrećni nalazili mir, molitve nerotkinja uslišene i one blagoslovljene porodom, pa se na današnji dan veliki broj vijernika upućuje ka ovom manastiru kako bi njihove molitve bile uslišene.

 

O pustinjaku Prohoru Pčinjskom se zna da je živio početkom 11. vijeka. Još kao mladić otišao je u isposništvo, prvo u nagorički kraj, a zatim je utočište našao na planini Kozjak. Legende kažu da nije vidio ljudsko biće više od 30 godina, sve do susreta sa budućim vizantijskim carem Romanom Četvrtim Diogenom koji je lovio u kozjačkim šumama. Sledeći ranjenu srnu, vizantijski plemić je pukim slučajem stigao do pećine monaha Prohora, a ovaj mu je tada prorekao da će postati car.

 

Možda bi i Diogen zaboravio na ovaj slučajni susret i proročanstvo isposnika iz pećine da mu se, kada je zaista sjeo na carski tron, u snu nije javio Prohor i rekao mu prekorno:

 

“Ti si zaboravio mene starca”.

 

Car tada odlazi na Kozjak i traži pećinu gdje su se sreli. Naći će je tek posle duge potrage, a u njoj i posmrtne ostatke starca koji se upokojio. Prema vjerovanju, još tada su počela da se dešavaju čuda. Prvo već kada je car Diogen riješio da podigne crkvu u Starom Nagoričanu. Kada su, međutim, pokušali da odnesu Prohorove mošti, one su ostale kao prikovane za zemlju. Monah Prohor ni mrtav nije želio da napusti pčinjski kraj. Tako je od riječnog kamena napravljena mala crkva i u nju je položeno tijelo sveca. Više od 200 godina posle toga, nad tom crkvom je sveti kralj Milutin podigao veću bogomolju.

 

Sveti Prohor Pčinjski je jedini svetitelj u Srpskoj pravoslavnoj crkvi koji neprestano toči sveto miro iz svetih moštiju. Mnogi vijernici dolaze da se poklone svecu i vide ovo čudo. Prepričavaju se razna iskustva vijernika, mnogi kažu da čim nogom kroče u zidine manastira, osjete nevjerovatan mir. Nestaju brige, glavobolje i nedoumice koje razaraju duh i tijelo. Monasi manastira vole da čuju i zabilježe utiske vijernika, mole se za njih i njihove porodice.

 

Dio moštiju car je odnio u Carigrad, jedan dio dospio je docnije u Ljubostinju, a drugi se i dalje nalazi u manastiru prepodobnog Prohora Pčinjskog pod planinom Kozjak iscjeljujući i tješeći mnoge.

 

Zato danas, kaže narod, treba izgovoriti sledeću molitvu upućenu svecu za iscjeljenje vaših najdražih: “Veliku pobjedu hrabro si pokazao, onostranom božanskom ljubavlju razgorevši se, cara prolaznog i sve krasote prezreo si, na gori Kozačkoj nastanivši se, sa nje na nebesa otišao si k Caru careva, Prohore: moli se neprestano za sve nas."