Rođen u jermenskom gradu Melitini blizu reke Eufrat oko 377. godine, od plemenitih i znamenitih roditelja. Sin jedinac, rođen po molitvi svoje majke Dionisije, koja je imala nebesko viđenje o Jevtimijevom rođenju. Od mladosti se podvizavao, najprije u blizini svoga grada, a potom, pošto je posjetio Jerusalim u dvadeset devetoj godini, u pustinji između Jerusalima i Jerihona, nazvanoj Fare.

Ispunjavao je sve dane i noći molitvom, unutrašnjim bogomislijem, sozercanjem i trudom tjelesnim.

Oko njega su se sabrali mnogi učenici, od kojih su neki slavni svetitelji, kao: Kiriak Otšelnik, Sava Osvećeni, Teoktist i drugi. Po Božijem daru bio je veliki čudotvorac: izgonio demone, liječio teške bolesti, izveo vodu u pustinju, umnožio hljeb, proricao.

Monahe je učio trudoljublju govoreći:

– Ako vi bez svoga truda jedete hjleb, znači vi jedete tuđi trud. Kad su neka mlađa bratija htjela da poste više od drugih, on im je to zabranio i naredio da dolaze za opštu trpezu, da se ne bi pogordili od svog suvišnog posta. Još je govorio da nije dobro za monaha da prelazi s mjesta na mjesto, jer, veli:

– Drvo koje se često presađuje, ne donosi ploda.

Ko god želi da čini dobro, može ga činiti na onom mjestu gdje je. O ljubavi je govorio:

– Što je so hljebu, to je ljubav ostalim vrlinama. Prve nedjelje Časnog posta on se udaljavao u pustinju i tamo ostajao u molčaniju i bogomisliju do pred Vaskrs.

– Za njegova života stvorila se u blizini njegove pećine ogromna lavra koja je poslije vijekovima bila prepuna monaha kao košnica pčela. Posljednja mu je zapovijest bila, da se u manastiru drži gostoljublje, i da kapija manastira nikad ne bude zatvorena. Upokojio se u devedeset sedmoj godini života. Na pogrebu mu je bio i patrijarh jerusalimski Anastasije. Cijeli dan patrijarh je čekao, dok je ogromna masa naroda celivala svetitelja, i tek uveče uspije da dovrše opelo. Sedmoga dana po smrti javi se Jevtimije svome učeniku Domentijanu, sav svetao i radostan. Prepodobni Jevtimije u istini bio je pravi sin svjetlosti. Upokojio se 473. godine.

Tropar (glas 4):

Veseli se neplodna pustinjo i raduj se, ne rađajući u bolovima, jer u tebi umnoži djecu muž koji ka nebu stremi, nasadivši ih pobožnošću, vaspitajući ih uzdržanjem i uzvodeći ih ka savršenim vrlinama: Njegovim molitvama, Hriste Bože, umiri život naš, prenosi Telegraf.