Vukašin Mandrapa je kanonizovan 1998. godine i dobio je ime Sveti novomučenik Vukašin Jasenovački.

 

Mandrapi je ubijena cijela porodica, dok su njega ustaše uhvatile. Prvo je bio deportovan za Sarajevo, a odatle 1942. godine u ustaški logor Jasenovac.

 

Ustaše su u januaru 1943. godine organizovale takmičenje u klanju logoraša, mahom pravoslavnih Srba.

 

Neuropsihijatar doktor Nedo Zec zapisao je šta se tada desilo, između ostalog, i ono što mu je rekao koljač koji je te noći ubio 1.100 ljudi, a posljednja žrtva mu je bio starac Vukašin.

 

Ustaša Žila Friganović mu je rekao da je u najvećem zanosu klanja slučajno bacio pogled na starijeg seljaka koji je sa neshvatljivim mirom i spokojem gledao kako on "kolje žrtve i kako se one u najvećim mukama preturaju".

 

Mučitelj Friganović je naveo da ga je taj pogled prvo skamenio, a onda "razbuktao želju da mu /Mandrapi/ razbije spokojstvo najsvirepijim mučenjem. Izdvojio je, kako je rekao, starca Vukašina, kojeg je postavio na jedan panj i od njega, uz prijetnju da će mu otsjeći uho, tražio da viče - "živio poglavnik Pavelić".

 

Zločinac mu je odsjekao oba uha i nos, a kada mu je četvrti put naredio da uzvikne "živio Ante Pavelić" i zaprijetio da će mu izvaditi srce iz grudi, Mandrapa ga je pogledao i rekao: "Samo ti, dijete, svoj posao!".

 

Ustaša Friganović je doktoru Zecu rekao da su ga Madrapine posljednje riječi potpuno izbezumile i da ga je nakon njih ubio, a nakon toga mu je neprekidno pred očima lebdio svijetli lik starca iz Klepaca.

 

"NJegova poslednja riječ potpuno me izbezumila. Skočio sam na njega, iskopao mu oči, isjekao srce, preklao grlo od uva do uva i nogama ga sjurio u jamu. Ali je tada u meni nešto prepuklo i te noći više nisam mogao da koljem. Pero Brzica je pobijedio jer je zaklao 1.350 logoraša i ja sam mu bez riječi platio opkladu", svjedočio je ustaški zločinac Friganović.

 

Mučitelj ubica je zatim poludio i ovo je sve ispričao u logorskoj ambulanti doktoru Zecu, koji je ovo kasnije i zapisao i objavljeno je u zbirkama svjedočenja preživelih logoraša iz Jasenovca.

 

Na redovnom zasedanju Svetog arhijerejskog sabora Srpske pravoslavne crkve 1998. godine, Vukašin je, kao ispovjednik, unijet u Imenoslov Srpske pravoslavne crkve.

 

Sveti Vukašin se proslavlja i 13. septembra po gregorijanskom kalendaru, zajedno sa ostalim novomučenicima koji su stradali u Jasenovcu.