Danas je veliki srpski praznik Vidovdan
Srpska pravoslavna crkva i njeni vjernici danas obilježavaju Vidovdan, praznik posvećen Svetom velikomučeniku knezu Lazaru i svim srpskim mučenicima koji su poginuli u Boju na Kosovu 1389. godine.
Na liturgijama u svim pravoslavnim hramovima pominje se stradanje koje je ostavilo vječnu poruku u istoriji, etici i tradiciji srpskog naroda.
Vidovdan ili praznik sjećanja na kosovsku pogibiju obilježen je crvenim slovom u kalendaru SPC, a za naziv praznika vezuje se Sveti Vid koji je, prema "Prologu" vladike Nikolaja Velimirovića, porijeklom sa Sicilije.
Ovaj svetitelj hrišćanstvo je zadužio podvizma u vrijeme cara Dioklecijana, velikog progonitelja hrišćana.
Isti datum u kalendaru SPC pominje se i kao praznik starozavjetnog proroka Amosa - slave srpskog kneza Lazara, koji je poginuo na taj dan, a u navečerje praznika se svojim velmožama pričestio u Crkvi Samodreži na Kosovu.
Prema "Prologu", SPC istog dana slavi i svog patrijarha Jefrema, koga je Sabor izabrao 1375. godine i koji je "1382. vjenčao kneza Lazara za cara".
Za Vidovdan se prepliću istorijska zbilja i narodni običaji i vjerovanja oličeni u razvoju kosovskog mita uporedo s paganskim kultovima starog slovenskog božanstva Vida.
Za one koji ne znaju, Vid je smatran vrhovnim božanstvom – “Bogom nad bogovima” a svi drugi bogovi tek polubogovima. Među Srbima i svim Slovenima vjerovalo se da je Vid svevideće božanstvo, pa se Vidovdan smatra i praznikom za oči, odnosno praznikom koji “otvara oči”.
Jedan običaj je posebno zanimljiv, posebno za djevojke.
Devojke bi trebalo da uberu vidovu travu i da je sa malo soli i parčetom hljeba stave pod jastuk. Zatim bi trebalo, prije nego što legnu da spavaju da izgovore: “Vide, Vide! Tako ti soli i hljeba, zemlje i neba, kaži mi ko će mi biti suđen, dovedi ga na san”. Prema vjerovanju djevojka će te noći sanjati svog budućeg muža.
Vidovdan važi i kao dan proricanja i gatanja, najčešće uz pomoć trave vid, poznate u narodu i kao vidac, vidić, vidovka, vidovčica. Tako djevojke često prizivaju vrhovno božanstvo – svetog Vida.
Na Vidovdan se, prema knjigama i vjerovanjima ne radi u polju – da kukuruz zametne klipove, ni u vinogradu i da se grožđe ne sasuši i otpadne.
Ali tog dana treba probati zrelo voće.
Vjeruje se i da na Vidovdan valja započeti ručne radove – pletenje i vezenje.