
U srpskoj narodnoj tradiciji, Sveti Grigorije Čudotvorac, koji se obilježava 30. novembra, važi za svetitelja velike blagosti i zaštitnika doma.
Iako nije među najpoznatijim slavama, ovaj dan je oduvijek nosio posebnu simboliku vjerovalo se da njegove molitve štite od bolesti, straha i naglih nevolja.
Narod je Svetog Grigorija poštovao kao svetitelja koji “smiruje vjetrove”. Smatralo se da na ovaj dan zima dobija svoj pravi karakter, pa su se domaćice tiho pomolile da predstojeći mjeseci budu blagi i bez velikih oluja. U nekim krajevima Šumadije i Banata govorilo se da Grigorije “zaključava vihore”, pa je zbog toga bio običaj da se na ovaj svetac ne ide u polje.
Ovaj praznik bio je i dan pomirenja. Sveti Grigorije je u svetim knjigama opisan kao čovjek blagog srca, pa je narod vjerovao da je danas najbolji trenutak da se pruži ruka i riješe stare svađe.
– Kako se izmirite na Grigorijevdan, tako će vam biti čitave godine – govorile su starije žene.
U istočnoj Srbiji zadržao se i lijep običaj da se prije zore donese “grigorijevska voda”. Tom vodom se prskala kuća, okućnica i štala, kao zaštita od bolesti i nesreća. Smatralo se da ova voda ima naročitu blagodat, jer se po predanju svetitelj dugo molio u samoći planina, prenosi Blic žena.
I danas mnogi vjernici ovaj dan obilježavaju jednostavno – molitvom za mir u domu, zdravlje djece i oslobađanje od strahova i briga. Sveti Grigorije Čudotvorac ostao je upamćen kao svetitelj koji je životom i djelima donosio utjehu, a po narodnom vjerovanju i danas čuva one koji mu se obrate.