
Srpska pravoslavna crkva i njeni vjernici danas obilježavaju dan Svetog proroka Avdije, jednog od najpoštovanijih starozavjetnih proroka. Prema predanju, Avdija je rodom iz sela Vitaharamska i živio je na dvoru cara Ahava, u vrijeme kada je Izrail odstupio od istinitog bogopoštovanja.
Od mladosti privržen Bogu
Još od mladosti Avdija je bio duboko privržen Bogu. U vrijeme kada je cijeli Izrail počeo da se klanja Valu i drugim idolima, on je ostao vjeran Bogu.
Kada je car Ahav napustio pravu vjeru, Avdija nije krenuo njegovim putem. Naprotiv, tiho i istrajno služio je Gospodu, čak i kada je to bilo opasno.
Hrabrost u progonu: spasavanje Božijih proroka
Zla carica Jezavelja podigla je progon na sve Božije proroke zbog Svetog proroka Ilije. U tom teškom vremenu, Avdija je učinio hrabar i požrtvovan korak – sakupio je sto proroka i sakrio ih u dvije pećine, po pedeset u svakoj.
Tamo ih je tajno hranio i snabdijevao vodom, izlažući svoj život smrtnoj opasnosti. Upravo taj podvig učinio ga je jednim od najsvetlijih primjera hrabrosti i vjere u Starom zavjetu.
Učenik velikog proroka Ilije
Prorok Avdija bio je savremenik i učenik Svetog proroka Ilije, koga je veoma poštovao i uvažavao. Ostavio je iza sebe knjigu proročanstava o Carstvu Gospodnjem, a po upokojenju je sahranjen sa svojim precima.
Besjeda koja se danas čita: Slava Bogu u sve vijekove
Besjeda koja se danas čita u crkvama naglašava neprekidno proslavljanje Boga:
„Slava Bogu! Slava Bogu u crkvi! Slava Mu zbog Hrista Isusa! Slava Mu u sve naraštaje! Slava Mu va vijek vijeka!“
Ističe se da nikome ne priliči slava kao Bogu i da se najčistije i najdostojnije slavljenje uznosi iz Crkve – tijela Hristovog, u kojem su duše i glasovi vjernika sjedinjeni u jednom duhu.
Šta se po narodnom vjerovanju danas treba raditi
Prema narodnom običajnom vjerovanju, na dan Svetog proroka Avdije:
- ne valja raditi teže fizičke poslove,
- dobro je pospremiti kuću,
- a domaćice obavezno zamjese hljeb, kao znak blagoslova i napretka u domu.
Ovo je dan koji simboliše vjeru, odanost i hrabrost u trenucima kada je većina skrenula sa pravog puta – vrline koje Sveti Avdija i danas prenosi pokoljenjima.