Svaki Srbin zna kog datuma se slavi Vidovdan i to dovoljno govori o važnosti ovog praznika. Vidovdan slavimo kao praznik, ali i u znak sjećanja na Kosovsku bitku, koja se odigrala 28. juna 1389. godine. U toj bici, srpski narod se borio za svoju slobodu protiv Turaka. Posjeta crkvama i prisustvo liturgiji je obavezno, ali ovog dana se ne igra i ne pjeva, a sve zbog poštovanja žrtve onih koji su poginuli u bici na Kosovu.

Vjerovanja na Vidovdan

Vidovdan (Vidov dan) - slavio se u Srbiji i ranije. Postoji nekoliko verzija o porijeklu imena. Prema jednoj od njih, ovaj praznik je u čast slovenskog paganskog božanstva Svetovida, koji je bio bog izobilja i rata i, moguće, bio je vrhovni srpski bog. A prema drugoj verziji, ime potiče od poštovanja Svetog Vida (lat. Sanctus Vitus), koga su sa sobom donijeli njemački katolički rudari, a svog svetaca prilagodili lokalnom stanovništvu.

Narodna legenda kaže da ako se probudite prije zore, pogledate ka suncu i kažete: „O Vido, o Vidovdane, daj mi vid dok sam živ!“, onda ćete od tog momenta do kraja života u svemu vidjeti uspjeh.

U nekim krajevima, kao što je Mačva, na ovaj dan se održavaju veliki parastosi. Prije podneva se odlazi na groblje i donosi se hrana, a uvijek ribu, kao neku vrstu žrtve Svetom Vidu.

U Šumadiji vjeruju da ako je nebo vedro i svijetlo na ovaj dan, treba iznijeti odjeću da se provjetri kako bi se ispunila dobrom energijom. A novac treba izvaditi, provjetriti i izbrojati kako bi ostatak godine bio profitabilan.

Na Vidovdan, prema knjigama i vjerovanjima, da bi kukuruz rodio klipove i da se grožđe ne osuši i ne opadne, ne treba raditi na polju. Žene treba da se bave rukotvorinama, kao što je pletenje. Prije početka rada, žene treba da navlaže oči vodom.

Proricanje

Prema legendi, na Vidovdan se vidi budućnost. Na ovaj dan, ljudi u selima su mnogo proricali sudbinu. Najčešće su to radile djevojke, nadajući se da će vidjeti svog budućeg izabranika. U nekim krajevima, djevojke bi na ovaj praznik brale crveno i plavo cvijeće. Ubrano cvijeće bi stavljale ispod jastuka prije spavanja i govorile: „O moj Vide, o moj dragi vjereniče, dođi večeras“, i čekale bi da vide svog vjerenika u snu.

Takođe su vjerovali da ako stave piskavicu, parče hljeba i malo soli ispod jastuka prije spavanja, onda će mlada neudata djevojka sigurno upoznati svog budućeg muža i uskoro će se vjenčati.

Knez Lazar i bitka na Kosovu

Prema crkvenom predanju, uoči bitke na Kosovu polju, knezu Lazaru se javio anđeo Gospodnji i upitao ga: „Koje ćeš Carstvo izabrati, Zemaljsko ili Nebesko?“ Posle mučnih misli, on je za sebe i cio srpski narod, kroz poraz i smrt na bojnom polju, izabrao Carstvo Nebesko. A posle bitke, iz zemlje natopljene krvlju junaka, nikli su posebni, jarko crveni božuri. Od tada su crveni božuri postali simbol nade i vjere za jak i ponosan narod.

Takođe, prema narodnom vjerovanju, u ponoć uoči Vidovdana, rijeke postaju crvene i teku uzvodno, a ptice prestaju da pjevaju.

Proslava Vidovdana jača jedinstvo i zajedništvo srpskog naroda, podsjećajući ga na važnost očuvanja njegovih tradicija.