Sve je po pe-esu odnosno po “pravilima službe”. Izraz je preuzet iz vojničkog žargona, jer u vojsci postoji knjižica po imenu “Pravila službe” ili skraćeno PS, u kojoj su do detaljna opisana sva prava i obaveze vojnika i starješina, način kako se obraćaju jedni drugima, kao i uređenje prostorija za spavanje, namještanje kreveta, slaganje odjeće, čišćenje toaleta…

 

 

To je nevješta, nespretna, trapava usluga, koja uprkos dobrim namjerama, ne donosi ništa dobro. Izraz je aluzija na basnu “Pustinjak i medvjed”, ruskog pisca Ivana Andrejeviča Krilova. U basni se govori o usamljenom čovjeku koji se sprijateljio s medvjedom. Usljed ljetne žege, kada je čovjek htio da se odmori, medvjed mu obeća da će ga čuvati. Ali čovjekov san je ometala dosadna muva. Kako nije mogao da je otjera šapom, medvjed je uzeo jedan veliki kamen i u trenutku kada je muva sletjela na pustinjakovo čelo, medvjed je udario iz sve snage. Tako je želji da pomogne, ubio i muvu i čovjeka.

 

 

Radio Mileva je sinonim za alapaču, tračaru, onu koja prenosi laži ili polu-istine. Prema legendi, Mileva se udala u Vukoviće, a porijeklom je iz sela Mali Stup iz Vasojevića. Njena naklapanja i lupetanja obilazila su crnogorska brda. Milevin lik postao je posebno popularan početkom XX vijeka, nastankom radija, koji je tada rijetko ko imao. Tako su se informacije prepričavale, samim tim i mijenjale, dok su na kraju imale veoma malo veze sa onom prvom, provjerenom i tačnom informacijom.

 

 

Izraz „Košta kao Svetog Petra kajgana“ koristimo da izrazimo nezadovoljstvo zbog toga što je cijena nečega previsoka. A zašto se baš tako kaže, zašto je Svetog Petra kajgana tako skupo stajala?

 

Postoje teorije koje kažu da su Srbi ovaj izraz preuzeli od Grka, samo što je kod njih u pitanju Sveti Đorđe, a i kontekst skupoće kajgane je drugačiji nego u priči sa Svetim Petrom.

 

Bukvalni prevod ovog grčkog izraza glasi „Skupa li je kajgana Svetog Đorđa“, a Milan Šipka je u svojoj knjizi „Zašto se kaže“ ispričao priču koja govori o njegovom nastanku.

 

Naime, po legendi jedan dečak je napravio kajganu Svetom Đorđu i odnio mu je u crkvu da ga počasti. U crkvu su zatim došla četiri trgovca, da se pomole, i tamo su ugledali kajganu, a pošto su bili gladni riješili su da je pojedu.

 

Svetog Đorđa je razljutilo to što su ovi trgovci pojeli kajganu koju je mali dječak namijenio njemu, pa je iskoristio svoje svetačke moći i učinio da trgovci ne mogu da izađu iz hrama sve dok ne prilože po jedan veliki zlatnik.

 

Kad su trgovci priložili zlatnike i napokon izašli iz hrama rekli su „Sveti Đorđe, mnogo ti je skupa kajgana“.

 

Tako su po legendi Grci počeli da koriste izraz „Skupa li je kajgana Svetog Đorđa“, a kad su, po priči Milana Šipke, Srbi to nekako čuli pa riješili da i oni korste taj izraz, Svetog Đorđa su zamijenili Svetim Petrom jer je on bio mnogo popularniji svetac kod Srba.

 

Drugo tumačenje se konkretno tiče Svetog Petra i njegovih putovanja sa Isusom, i po ovoj teoriji je Sveti Petar taj koji je skupo platio kajganu.

 

Po jednoj priči Sveti Petar i Isus su prenoćili kod jedne siromašne udovice koja je imala mnogo male djece. Ona ih je lijepo ugostila i ponudila im je kajganu ali Isus je odbio da jede kako bi više ostalo za djecu. Rekao je Svetom Petru da ni slučajno ne dira kajganu i otišao na spavanje.

 

Kako je Petar bio mnogo gladan riješio je da pojede kajganu, pa šta bude, ali kajagana se istog momenta okamenila i on nije mogao da je pojede (možemo pretpostaviti da je ovo bilo Isusovo maslo).

 

Ujutru je Isus riješio da kazni Petra zbog njegove sebičnosti pa je Petar morao da prosi po selu kako bi obezbijedio hranu za udovičinu djecu.

 

Kad se Petar vratio sa novcem u udovičinu kuću rekao je Isusu, kako to u svojoj pjesmi kaže Jovan Jovanović Zmaj “ „Sve je dobro, milom tebi hvala! Al kajgana skupo me je stala.“

 

Druga priča po kojoj je Svetom Petru kajgana došla glave glasi ovako:

 

Isus i sveti Petar su prenoćili kod nekog seljaka, koji nije bio gostoprimljiv i velikodušan kao udovica od maloprije, pa su legli gladni.

 

Zato se u neko doba sveti Petar probudio, ukrao nekoliko jaja i napravio kajganu. Kad se najeo, legao je da spava pored Isusa.

 

Seljak je primijetio krađu i lopova pa je došao u sobu i nekoliko puta kocem Petra udario po leđima.

 

Sveti Petar je onda probudio Isusa i predložio mu da zamijene mesta, jer se bojao da će teške batine tek uslijediti.

 

Isus je na to  pristao, ali tada se seljak sjetio da je prebio samo jednoga, a da su jaja vjerovatno pojeli obojica, pa je opet ustao i raspalio po onom drugom, dakle opet po svetom Petru.

 

 

Postoje dva tumačenja ovog izraza. Jedno je da su nekada ženama tokom porođaja babice davala da piju što jače alkoholno piće da bi ublažile porođajne bolove, a i da bi popustili grčevi mišića materice. Tumačenje lingvista odnosi se na majku Zemlju, kao praroditelja svega na svijetu. Da bi Zemlja opstala, potrebno joj je da se napije, odnosno da ima dosta kiše da bi mogla da se odvija reprodukcija.

 

 

Ovaj izraz se najčešće odnosi na pobjedu koja nije nimalo laka. Bitka kod Askula (279. pre n.e.), odigrala se između Rimljana i savezničkih snaga Epira, Taranta, Oskana i Samnita. Grčki kralj Pir se borio na snazi savezničkih snaga i pobjeđivao u bitkama protiv Rimljana, uz velike gubitke. Ostala je zabilježena njegova rečenica: “Još jedna ovakva pobjeda i izgubio sam!” Tako je i bilo, Rim je imao mnogo brojniju vojsku i iako su na početku rata izgubili značajne bitke, na kraju su pobijedili.

 

 

Izraz “kaži Dragička”, kada nekome želimo da saopštimo lijepu vijest nastao je po gospođi Dragić, Beograđanki koja je prva saznavala pikanterije iz svijeta tadašnjeg džet-seta, što ju je proslavilo jer su se njene informacije dugo prepričavale. Bila je slična “radio Milevi”, samo za visoki stalež. Kasnije, kada bi neko želio da ispriča novost rekao bi “kaži Dragićka”, a druga strana bi, ako želi da čuje, odgovarala sa “Dragićka”. Vremenom, usljed promene akcenta glas ć prešao je u č.

 

 

Novinarska patka je izraz za dezinformaciju, lažnu vijest. Ranije se u novinama, kod nepotvrđenih vijesti (nešto poput današnjeg “prema nezvaničnim informacijama”), na kraju teksta dodavala oznaka n.t., od latinskog non testatum (neprovjereno). Postoji više teorija kako je termin novinarska patka nastao. Najpoznatija je ona po kojoj je urednik jednih njemačkih novina svom slovoslagaru diktirao neprovjeren tekst. Kako je praksa u takvim situacijama nalagala, na kraju mu je rekao i en-te, misleći na latinski n. t., ali je ovaj zapisao ente, što na njemačkom znači patka.

 

 

Luda Nasta se koristi kada hoćemo za nekoga da kažemo da nije baš pri sebi, da radi mimo svijeta, nešto besmisleno i besciljno. Riječ je zapravo o muškarcu, Nasti, najvjerovatnije od Nastasije. On je bio jedini Srbin koji je 1813. godine ostao u Beogradu kada su ga Turci zauzeli. Prema legendi, stalno je išao za Turcima, zadirkivao ih, smijao se, a oni su smatrali da je takve ljude dodirnuo Alah i da ih ne treba dirati.

 

 

Izraz se koristi kada hoćemo da kažemo da neko priča gluposti, nebuloze. U pitanju je ili stvarni artiljerac Maksim, mada prije će biti da je riječ o njemačkom mitraljezu “maxim”, koji se koristio u Prvom svjetskom ratu. Korišćen je za odbranu od pješadijskog juriša i ulivao je strah u kosti svima koji bi se spremali za napad na protivnički rov.