Ali, nakon što je ruski "Gazprom" odlučio da nastavi s isporukom gasa Evropi, sada se postavlja pitanje da li će brojni projekti koji se tiču gasifikacije BiH, a čija je realizacija planirana i u saradnji sa Rusijom, sada biti nesmetano realizovani ili se BiH mora ograditi od ruskog uticaja i distribuciju prirodnog gasa tražiti negdje drugo?

 

Dio stručnjaka po ovom pitanju smatra da najave nadležnih kako će se krenuti s izgradnjom brojnih postrojenja nisu realno sagledane, dok drugi ovoj problematici pristupaju s oprezom i poručuju da se prvo mora uraditi mreža gasifikacije pa onda, ukoliko je moguće, izabrati način gdje kupovati gas.

 

Republika Srpska, bar prema najavama, planira velike projekte. Milorad Dodik, srpski član Predsjedništva BiH, nedavno je rekao da će se u Republici Srpskoj (Prijedor i Banjaluka) graditi dvije elektrane na gas, instalisane snage po 600 megavata, što će obezbijediti energetsku stabilnost Srpske u narednih 50 godina. Investicija, koja bi trebalo da bude vrijedna milion i po evra, realizovala bi se u saradnji sa Rusijom koja bi sve finansirala, dok bi Srpska bila manjinski partner.

 

"Preduslov za ovaj projekat je gasovod od Bijeljine do Banjaluke i Prijedora", rekao je Dodik u junu tokom intervjua za ATV.

 

Velike projekte, doduše ne direktno sa Rusijom, najavljuju i iz "Sarajevo-gasa" iz Istočnog Sarajeva. Nedeljko Elek, direktor ove kompanije, za "Nezavisne novine" kaže da su spremni projekti za gasifikaciju Jahorine i Pala, ali da je prvo neophodno izgraditi adekvatnu gasnu mrežu.

 

"Onda možemo kupovati gas i od Azerbejdžana, od Rusije i trećih zemalja. Ne mora značiti da po svaku cijenu moramo kupovati gas od jedne strane. Znamo da EU finansira gasovod u Nišu. Mi idemo sa gasifikacijom Jahorine i Pala. Radimo toplanu na gas u Istočnom Sarajevu i gasifikaciju Šehovića. Mi moramo izgraditi mrežu, a gdje ćemo kupovati gas, to je pitanje koje će se rješavati na državnom nivou", poručio je Elek.

 

Koliko je teško donijeti bilo kakvu odluku u BiH, a da odgovara svima, pokazala je i nedavna sjednica Savjeta ministara BiH, kada nisu usvojeni prijedlozi sporazuma o projektima o izgradnji gasovoda "Južna interkonekcija BiH i Hrvatske", kao i o izgradnji gasovoda "Nova istočna interkonekcija BiH i Srbije".

 

Almir Bečarević, stručnjak za energetiku, pojašnjava za "Nezavisne novine" da uprkos tome što se nastavlja isporuka ruskog gasa, Evropa sigurno razmišlja prekid saradnje sa "Gazpromom".

 

"Cijela Evropa ide u otklon od ruskog gasa i biće kad-tad donesena odluka, možda ne pisana, da se ide sa zabranom kupovine od strane 'Gazproma', odnosno bilo kakvog daljeg povezivanja gasnih sistema s izvorom gasa iz Rusije, a to vidimo da se trenutno radi", kaže Bečarević.

 

BiH trenutno u potpunosti zavisi od ruskog gasa, koji se doprema putem tzv. Turskog toka. Upravo u tom polju zanemaruje se potencijalni problem.

 

"Zanemarujemo to da će možda Bugarska usred zime zato što nema gasa iz 'Turskog toka' prekinuti tranzit gasom preko njene teritorije. Od toga i Rusija strahuje jer zna da na to ne bi mogla da utiče jer je Bugarska finansirala izgradnju gasovoda 'Turski tok' preko njene teritorije. Jednostavno, ne gledaju se realno određene stvari i da bi se samo pričalo o nečemu bez ikakve podloge i da bi nešto, evo, konkretno sa Rusijom moglo biti realizovano", ističe Bečarević.

 

Da će se Evropa okrenuti od Rusije smatra i Mirza Kušljugić iz Centra za održivu energetsku tranziciju. On je nedavno za "Nezavisne novine" naglasio da su projekti gasifikacije koje planiraju nadležni u BiH megalomanski i neisplanirani.

 

"Smatram da se u čitavu priču oko gasa ulazi bez strateških proračuna i ekonomske isplativosti bilo koje investicije. Evropa ide suprotno, jer je tamo bila mantra gas kao tranzitno gorivo između uglja i obnovljivih izvora. Danas se to promijenilo i gas se koristi minimalno, a direktno se s uglja ide u obnovljive izvore energije", rekao je Kušljugić.

 

Podsjetimo, 2013. godine kompanija "BH gas", čiji je osnivač Vlada Federacije BiH, završila je izgradnju plinovoda od Zenice do Travnika, u vrijednosti od 41,5 miliona maraka. Međutim, plinovod, koji je prema riječima stručnjaka bio prvih korak interkonekcije sa Hrvatskom, a koja je danas sporna, nikada nije pušten u rad.