Naime, osobe koje su izgubile voljenu osobu imaju simptome nalik na srčani udar, a srce na snimcima počne da liči na balon.

Ovaj sindrom sprečava lučenje prevelike količine adrenalina koji utiče na zastoj srca. Iako adrenalin u "redovnim okolnostima" stimuliše rad srca, on može biti štetan ako to stanje potraje. Srećom, organ u velikom broju slučajeva uspjeva da se oporavi u roku od nekoliko dana nakon doživljenog stresa.

Rizici koji dovode do smrti

Međutim, znatan je i broj ljudi koji nisu uspjeli da se izbore sa tugom, a nauka pokazuje kada do toga može doći.

Istaživanja grupe naučnika predvođenim Dancem Simonom Grafom dokazala su prije dvije godine da rizik od nepravilnog otkucaja srca – ključnog faktora koji dovodi do srčanog udara i otkazivanja ovog organa – može biti konstantno povišen i do čak godinu dana nakon gubitka životnog partnera.

"Naročito visok rizik primijećen je kod mlade populacije i onih koji su izgubili relativno zdravog partnera", navode naučnici u ovom spisu.

Što više, prethodne analize Univeziteta Sent Džordža u Londonu 2014. godine dovele su do zaključka da su šanse za infarkt dvostruko veće tokom prvih mjesec dana po gubitku voljene osobe. Interesantno je da je ista studija pokazala da tugovanje utiče, osim na povećanje stresa, i na nemarnost hroničnih bolesnika koji počinju da zaboravljaju da treba da uzmu svoju redovnu terapiju.

- Često koristimo termin "slomljeno srce" kako bismo opisali bol koji osjećamo zbog odlaska voljene ososbe, a naše studije direktno pokazuju da tugovanje zaista utiče na zdravlje srca - podsjetio je dr Sunil Šah, jedan od saradnika naučnog istraživanja.

Šta se dešava u organizmu ožalošćenih

Stoga je jasno da psihička stanja u kojima dominiraju intenzivna osjećanja tuge i bola i te kako djeluju na fiziološke procese u organizmu.

- Više istraživanja pokazalo je da pomenute emocije prouzroku čitav niz negativnih odgovora organizma. Među njima su promjene u procesu koagulacije (zgrušavanja) krvi, potom krvnom pritisku, nivou hormona stresa i otkucajima srca - naveo je Šah.

U studiji američkih naučnika o kojoj je pisao "Jutarnji.hr", objavljenom u časopisu "Psychoneuroendocrinology", potvrdilo se da pojedinci koji su tri mjeseca ranije izgubili voljenu osobu imaju viši nivo citokina (glikoprotein koji djeluje kao marker imunološkog sistema za indikaciju upale u krvotoku) i niži nivo varijabilnosti srčanog ritma (razmak između dva otkucaja srca, pri čemu viša varijabilnost ukazuje na bolje kardiovaskularno stanje) od neožalošćenih pojedinaca u kontrolnoj grupi iste dobi, pola i tjelesne mase.

Osim toga, bolest koja se razvija može biti i psihološke prirode, a do takvog zaključka došlo je jedno strano istraživanje još 2005. godine. Veza je ovog puta pronađena u slučajevima roditelja koji su imali tu nesreću da ostanu bez djeteta, a kod kojih je uočen povećan rizik da budu hospitalizovani u psihijatrijskoj ustanovi.

U poređenju sa onim majkama i očevima koji se nisu susreli sa takvom tragedijom, oni koji jesu imaju čak 67 odsto šanse više da im u nekom trenutku zatreba medicinska pomoć zbog nastalog mentalnog poremećaja, s tim da su majke takvom scenariju sklonije od očeva.

Iako se klinička depresija pokazala kao najčešći oblik ponašanja, bilo i slučajeva manije, bipolarnog poremećaja, shizofrenije, ali i - suicida.

S druge strane, naročito zabrinjavajući podaci jesu oni koje su objavili autori predvođeni Nikolasom Kristakisom, 2006. godine. Oni su uspjeli da dokažu da ljudi "umiru od tuge" čak iako su njihovi voljeni i dalje živi, ali pate od nekog zdravstvenog problema. Ispitanici su ovog puta bili stariji bračni parovi gdje je jedan od supružnika zbog teške bolesti bio na liječenju u zdravstvenoj ustanovi.

Na smrtnost, pokazalo se, utiče tip dijagnoze koji je uspostavljen bračnom partneru. Na primjer, muškarci su u najvećem broju slučajeva umirali kada bi se ustanovilo da njihova supruga boluje od demencije, dok bi žene najčešće napuštale ovaj svijet kada se njihovom suprugu dijagnostifikuje psihijatrijska bolest.