Nije to nikakvo herojstvo, sasvim je normalno i ljudski pomagati drugima u nevolji, životinjama ili ljudima. Opet bih učinio isto, bez razmišljanja – kaže Bravo za portal InfoBijeljina.

Bravo ima taxi licencu već 28 godina,  ali nema vremena da radi jer skoro svo vrijeme provodi pomažući životinjama.

Cijelog života okružen je životinjama. Ljubav prema njima, tvrdi, ne može se mjeriti ni sa čim, jer “niti šta može zamijeniti niti se može platiti toplina u njihovom pogledu kada ih samo pomiluješ”. Stoga je misija ovog taksiste da svakog dana spasi što više bespomoćnih, unesrećenih i gladnih životinja s ulice i neumoran je u humanoj akciji. U tome mu pomažu prijatelji i dobri ljudi.

To zadovoljstvo kada nekom pomognem i spasim i njihovu zahvalnost i sreću niko mi ne može platiti...dakle bavim se i uživam s onim što me čini sretnim, a to je u današnje vrijeme san mnogih - raditi ono sta voliš.Znam da je moja ljubav i briga ekstremna ... ali ja uživam s njima, kaže ovaj aktivista za prava životinja.

Čitav njegov Facebook profil je pun fotografija raznih pasa te poziva na udomljavanje i informacijama o akcijama koje su on i prijatelji poduzeli da zbrinu pse s ulica.

Mi smo ti koji vodimo pse u azil, ja sam udomio mnoge pse, a ovaj put sam postupio kao savjesni građanin,  objašnjava Bravo, koji se nedavno našao u skukobu sa službenicima Higijenskog servisa  u svojoj borbi za zaštitu pasa lutalica.Tvrdi  da se on spašavanjem pasa ne bavi iz koristi, već samo iz ljubavi.

Fahrudinov  mlađi brat, poznati sarajevski glumac i profesor na Akademiji scenskih umjetnosti  Ermin Bravo, oduševljen je time što njegov brat čini za životinje. 

“Moj brat Ermin me podržava  u mojim spasilačkim misijama, mada me nekada kritikuje kada vidi da pretjeram i dovedem svoje zdravlje u pitanje”, kaže Bravo.

Nerijetko se ovaj požrtvovani borac za prava životinja nalazi i u situacijama opasnim po život kako bi spasio nedužna stvorenja pa tako zna zaplivati i hladnom Miljackom kao što je to nedavno čino spasavajući  psa koji se davio.

Prijatelji takođe mnogo pomažu, tvrdi Caki, navodeći slučaj kada je sa prijeteljicama spasio psa sa krova ruševne kuće.Pas je bio priklješten gredom u predjelu vrata, a njih troje, bez razmišljanja popeli su se na krov koji se svaki čas mogao obrušiti pod njihovom težinom, skidali crijep po crijep kako bi došli do zaglavljenog psa.

Imam i veliku pomoć veterinara, koji  kada dođem da platim za uslugu  ne žele da naplate, kaže Caki.

O tome na koji  način društvo rješava problem napuštenih kućnih ljubimaca i kako vidi  rješenje ovog problema Fahrudin kaže: “U našem  društvu, nažalost, izgleda da su psi najveći problem, da su krivi za sve. Znam da se dešavalo da napadnu građane, ne opravdavam to, ali gladni su, isprepadani, potrebna im je pomoć – ističe ovaj istinski prijatelj životinja te dodaje da je masovna sterilizacija rješenje. “

On tvrdi da je vlast imala priliku zakonskim regulativama riješiti ovaj problem, ali su to propustili te sada pokušavaju masovnim ubistvima očistiti ulice od pasa koji su se namnožili. 

Želio bih  napraviti eko-selo za pse, gdje bi bili smješteni do konačnog udomljavanja. Za mnoge sam, ipak, uspio naći dom u BiH, regionu, Danskoj, Njemačkoj, Finskoj, Engleskoj… Svakog mjeseca dobijam slike od njihovih vlasnika i, kada vidim koliko im je dobro, to mi daje snagu da im nastavim pomagati, kaže ovaj humanista na kraju razgovora za InfoBijeljina.

Piše: Snežana Milošević