Ana Modraković zimnicu pravi kao i svih prethodnih godina. 

- Kako šta pristiže, tako pripremam. Pravim sok od paradajza, šarenu salatu, pečem crvene paprike sa bijelim lukom. Obavezno kiselim kupus. Napravim i koju teglu pekmeza od šljiva, kajsija. Pravim uglavnom ono što moja djeca vole da jedu. I bez aditiva, konzervansa, vještačkih boja. Sve prirodno. Iako je to skuplje i zahtijeva više vremena, nije mi teško jer se ne može porediti sa onim što se kupi u prodavnici - kaže za portal InfoBijeljina ova Bijeljinka. 

Katarina Lazarević zimnicu ne pravi.

- Zaposlena sam i jako malo slobodnog vremena imam. Tako da sebi život olakšavam koliko i kad god mogu. Kupim u marketima od provjerenih semberskih prerađivača, a znam i neke žene u selu koje se samo tim bave, pa naručim za praznike, slavlja - kaže mlada žena.  

Na tezgama Zelene pijace Ljiljana Lazić iz Trnjaka godinama izlaže slani i slatki program, sve napravljeno od voća i povrća iz njene bašte.  

- Po staroj domaćoj recepturi pripremam, onako kako su radile moja majka i baka. I tako mi narod traži. Imam mekše salate, imam hrskave salate, s bijelim lukom paprike, pikantne ljute papričice. Imam džemove, slatka, sokove. A sve više je onih koji prednost daju domaćoj i zdravoj hrani pa sve što napravim i prodam - kaže Ljiljana. 

Izazovna i sušna godina zadala je ozbiljne muke poljoprivrednicima. Manji prinosi, a veće cijene.

- Svaki drugi dan smo morali zaljevati. Jer žega sve uništi. A bez dobre sirovine, nema ni dobre prerađevine - kaže vrijedna Semberka. 

Cijene se kreću od 10 do 17 maraka, a najtraženiji je ajvar, tegla košta 15 maraka. Oko ove poslastice je i najviše posla. Jedan dan se peku paprike, drugi dan gule, treći dan se prži. I sve po receptu naših starih. Domaća zimnica simbol potvrda je da se domaći ukus ne može zamijeniti fabričkim. A to je i šansa za vrijedne domaćice da uz malo znanja, vještine i truda, obezbjede sebi solidnu egzistenciju ili bar dodatni prihod.