Koji, kao što se očekivalo, nije izdržao pa je na jednom od svojih nastupa istaknuo kako "predsjednik Barak Obama baš i ne sluša ono što mu stručnjaci preporučuju".

Taj izvještaj, koji bilježi američke akcije u inostranstvu i stanje u svakom važnom kutku svijeta, predsjednici Sjedinjenih Država dobivaju svako jutro, gdje god se nalazili, i to je štivo kojim počinju dan.

Navodno Barak Obama svoj brifing uvijek čita na tabletu nakon što mu ga pošalje agencija odgovorna za držanje svijeta na oku - CIA.

Ta se agencija, časna i notorna, kako za koga, donedavno zubima i noktima borila da baš nijedan brifing ne dođe u javnost. Pustiti samo jedan 50 godina star brifing dovelo bi u pitanje nacionalnu bezbjednost, tvrdila je agencija protiveći se skidanju oznake tajnosti, prenosi Jutarnji list.

Tako je bilo do prije nekoliko godina kada se u agenciji počelo mijenjati raspoloženje, a onda su počeli curiti dnevni izvještaji za predsjednike Džona Kenedija i Lindona Džonsona te za Ričarda Niksona i Džeralda Forda.

Dobar dio je preuređen zbog nacionalne bezbjednosti, ali u dokumentima je pronađeno nekoliko pravih istorijskih dragulja koje ovdje objavljujemo.

Džon Fitdžeral Kenedi i Zaliv svinja

A kada je riječ o istoriji samog brifinga, oni su niknuli iz bijesa DžFK-a. Naime, omiljeni američki predsjednik navodno se razbjesnio jer ga je CIA navela da potpiše, kako se uskoro pokazalo, katastrofalnu invaziju na Zaliv svinja. Otad je tražio dnevni izvještaj o događajima i tako je od 1961. godine CIA pripremila brifinge za deset predsjednika. Ti izvještaji uključuju podatke dobijene što od špijuna, šta drugim metodama, primjera špijunskim satelitima.

Kennedy, piše CNN, nije možda uvijek čitao te brifinge, ali kada jest, uvijek je imao potpitanja. Jedan od posljednjih dopisa koje je poslao prije kobnog dana u Dalasu bio je vezan upravo uz "Dnevni predsjednički brifing", kako je dokument prozvan.

Ford, nesiguran u svoje spoljnopolitičko znanje, uvijek je imao agenta pokraj sebe dok je čitao dokument kako bi ga mogao pitati za objašnjenje.

Nikson i Kisindžer

Nikson, vjeruje se, brifinge uopšte nije čitao. Osim toga, tražio je da se prvo pošalju Henriju Kisindžeru. To ne čudi ako se uzme u obzir da ga je brifing gotovo svako jutro podsjećao na to da Sjeverni Vijetnam i njegovi saveznici pobjeđuju i da američka vojna strategija ne daje rezultate.Tokom 1970. godine CIA je upozorila Niksona i Kisindžera da bi Salvador Aljende mogao postati prvi marksist koji će na izborima osvojiti vlast u Južnoj Americi. Dan prije izbora CIA je predvidjela da nitko neće osvojiti većinu. Uprkos svemu, kako se poslije u memoarima prisjetio Kisindžer, kada je Aljende ušao u predsjedničku palatu, Bijela kuća je bila zapanjena, a Nikson izvan sebe od bijesa. Da su čitali ta izvještaje, ne bi bili iznenađeni.

Brifinzi otkrivaju i kako je 1973., dok je trajao Jomkipurski rat, Bijela kuća reagovala na obavještajne podatke koji pokazuju da su dvije supersile, SSSR i SAD, bile na ivici okršaja. Kako se pokazalo, Nikson i Kisindžer bojali su se da bi kriza mogla prerasti u nuklearni sukob. Američki špijuni otkrili su da sovjetski brod plovi prema Egiptu, vjerojatno s nuklearnim naoružanjem. Sovjetski vojnici nikada nisu stupili na tlo Egipta.

Slika koju je Nikson mogao dobiti iz CIA-inih brifinga nije uvijek bila tačna. Agencija, primjera, nije predvidjela egipatski i sirijski napad na Izrael. Dan prije napada, 5. oktobaa 1973., Bijeloj kući je rečeno da su vojne vježbe u Egiptu veće od prethodnih, ali "Izraelci nisu nervozni".

Dokumenti pokazuju kako su se Amerikanci bojali da bi Sovjeti mogli intervenisati i pomoći egipatskoj vojsci koja je bila u izraelskom okruženju kraj grada Sueza. Na Kisindžerov savjet su u noći na 25. oktobra podignuli vojno upozorenje američkim snagama na najvišu razinu od kubanske krize 1962. godine.

Džerald Ford

Nakon što je Džerad Ford postao predsjednik u avgustu 1974., odnos Bijele kuće s CIA-om se značajno popravio. Ford je tražio da ga se brifira uživo, a iz izvještaja se vidjelo da je agencija drugačije radila sada kad je znala da ih predsjednik sluša.

Kada je Ford krenuo u posjet Indoneziji u decembru 1975., CIA ga je upozorila da će ga indonezijski predsjednik Suharto pitati za američku poziciju o indonezijskom planu za napad na bivšu portugalsku koloniju Istočni Timor. Ford je odlučio da neće stati na put indonezijskoj invaziji, a zbog te je odluke duboko požalio, kako je kasnije ispričao istoričarima. Naime, invazija je dovela do brutalne 25-godišnje okupacije tokom koje je, prema procjenama, ubijeno 200.000 ljudi.

Nakon 11. septembra brifinzi su postali puno komplikovaniji. Ne samo da predsjednik mora čitati što sve neprijateljske zemlje s vojskama planiraju i rade, nego treba voditi računa i o desecima urota u koje su uključene mutne osobe često sličnih imena. I tako šest dana u sedmici tokom četiri ili, u nekim slučajevima, osam godina.

Tito

Nije pretjerana tajna da, kao što je CIA neuspješno pokušavala ubiti Fidela Kastra, tako je i KGB jedno vrijeme imao za cilj skratiti za glavu jugoslavenskog vođu, maršala Tita, nakon što je odbacio sovjetsku politiku. Rusi su Tita, navode dostupni dokumenti, pokušali ubiti pomoću kuge u spreju, a poslali su mu i kutiju koja je ispuštala otrovni gas kada se otvori. Pokušali su ga ubiti 20 puta. Tito je svaki put spriječio plan, a onda je Moskvi poslao telegram: "Prestanite slati ljude da me ubiju. Ako ne prestanete, moraću poslati nekoga u Moskvu. Neću morati slati drugog".

CIA o KGB-u

CIA-ini izvještajia otkrivaju štošta o konkurentskoj špijunskoj agenciji KGB-u. Među ostalim, pokazuju kako je KGB imao specijalni tim za izvršavanje ubojstava, pod nazivom Direkcija za specijalne zadatke. Taj je odjel imao dva posebna laboratorija: za proizvodnju jedinstvenog oružja i eksploziva te za razvoj otrova i droga. Otrovi su bili jako popularni. Američki Biznis Insajdr sastavio je listu pokušaja ubistava u režiji KGB-a.

Džon Vejn

Staljin je, vjeruje se, naručio i ubistvo američkoga glumca poznatog po ulogama u vesternima, Džona Vejna, jer mu se nisu sviđale njegove izjave protiv komunizma. Dva ruska redatilja upozorila su svoga američkog kolegu Orsona Velesa da prenese prijetnju poznatom "Djukeu", a glumca je prethodno upozorio i agent FBI-a.

Georgi Markov

Dok je komunistički dezerter iz Bugarske Georgi Markov stajao na autobusnoj stanici u Londonu 1978. godine, muškarac kraj njega ispustio mu je kišobran na stopalo. Njega je to zabolilo, ali gotovo da nije reagovao. Čovjek s kišobranom se ispričao. Markov je umro četiri dana poslije u jednom od najuspješnijih atentata hladnog rata. Naime, kišobran je zapravo bio injekcija koja je u Markovljevo tijelo ispustila otrov.