Loše poslovanje i nebriga za elektroenergetski sistem u Republici Srpskoj doveli su do ruba propasti dva stuba ovog sistema – termoelektrana Ugljevik i Gacko. One su ostale bez sirovina, a koncesije za eksploataciju kvalitetnih površina date su privatnim kompanijama.

Od izvoznika koji „ima struje u izobilju“ i čija je cijena „najniža u regiji“, te se zbog toga „ne treba očekivati povećanje cijene električne energije“, za samo nekoliko mjeseci Elektroprivreda RS, kompanija u vlasništvu vlade, traži slamku spasa u poskupljenu struje, jer ne može osigurati stabilan sistem sa ovim cijenama. I ne samo to, od stabilnog izvoznika, Republika Srpska sada uvozi električnu energiju.

Od broja jedan do ambisa

„Mi smo sada došli u situaciju da smo od izvozno orijentirane kompanije postali uvoznici. Situacija je alarmantna. Nema uglja. Bez toga nema stabilnog elektroenergetskog sistema“, kaže predsjednica Odbora sindikata Elektroprivrede RS Koraljka Kovačević Markov. „U ovom trenutku Elektroprivreda RS je zbog zastoja prinuđena kupovati električnu energiju. Svaki dan to je iznos od oko 600 hiljada evra" upozorava Markov.

U Ugljeviku potvrđuju da je stanje alarmantno, da je proizvodnja stala krajem novembra, kao i da je upitna održivost ponovnog pokretanje koje košta 100 hiljada maraka.

„Ja sam radnik ovog preduzeća 30 godina. Ni u jednom trenutku se nije dogodilo da nema uglja na deponiji. Nikada za ovih 30 godina. Nažalost to je sada tako. Mi smo sada prepušteni Bogu“, kaže predsjednik Rudnika i Termoelektrane Ugljevik Boban Benović, ističući da je ugalj koji se kopa lošeg kvaliteta, a da su privatne kompanije preuzele dijelove s kvalitetnim ugljom. „Bili smo broj jedan u regiji, danas smo potonuli", kaže Benović.

Nestaju milioni, diži cijenu struje

Dok traje borba za održavanje stabilnog elektroenergetskog sistema, vlada RS je prelomila i odobrila povećanje cijene električne energije za domaćinstva u prosjeku za 7,9 posto. Cilj je pokriti gubitke i ublažiti efekte lošeg vođenja preduyeá. Iz RiTe Gacko poručuju da je glavni krivac za ovakvo stanje upravo vlada kao većinski vlasnik i da sudeći po reakcijama nikoga ne zanima ova problematika.

„RiTE Gacko je 2022. završila s pozitivnim rezultatom od 11 miliona maraka. Za prvih osam mjeseci ove godine, oni su tu dobit pretvorili u 18 miliona maraka gubitka. U ovom trenutku smo dužni preko 70 miliona dobavljačima. Na sastanku u vladi su rekli da će napraviti akcijski plan kojeg još nema i rekli su da se negdje u sistemu izgubilo 40 i nešto miliona. Za to se leti s pozicija, a niko nije smijenjen“, kaže Željko Tepavčević, predsjednik sindikalne organizacije RiTE Gacko. Ističe da je u ovoj godini došlo do čak 15 zastoja u termoelektrani samo zato što nije bilo uglja. Bez ove dvije termoelektrane, kaže Tepavčević, nema ni Elektroprivrede RS.

„Poražavajuće je da u RiTE Gacko imate 45 posto ispravne mehanizacije i kada dođemo kod ministra, oni pošalju tri privatnika s malim kamionima da ispod naših bagera voze ugalj i kamen. Naš buldožer stoji da bi privatni radio“, kaže Tepavčević, navodeći primjer ustupaka privatnim kompanijama prilikom davanja koncesije na eksploatacijska polja različitog kvaliteta.

„Koliko morate čvrste mase otkriti za jednu tonu uglja. U polju koje je dato privatnim kompanijama to je 1:3 ili 1:4, dok je ono što je pripalo termoelektrani 1:7 do 1:9. To znači da za tonu uglja morate iskopati do devet tona jalovine“, objašnjava Tepavčević apsurdnu politiku u dodjeli koncesija, što, kako kaže, djeluje kao da neko svjesno želi propast.

Ugalj pored puta

Prema podacima Agencije za statistiku BiH, u prošloj godini je izvezeno oko miliona i 300 hiljada tona uglja – kameni ugalj, lignit, smeđi ugalj i koks. Najviše uglja ide za Srbiju, posebno od 2022. godine kada je službeni Beograd najavio potrebu za ogromnim količinama uglja. Tada je krenula masovna eksploatacija uglja iz Bosne i Hercegovine. Rudnici su nicali jedan za drugim, a na čiji rad i danas upozoravaju udruženja za zaštitu okoline, kao i na validnost izdatih dozvola.

Medna kod Mrkonjić Grada, Bistrica i Bukova Kosa kod Prijedora, samo su neki od lokaliteta na kojima se trenutno vrši eksploatacija u ogromnim količinama i prevozi kamionima u Srbiju. Iako neisplativo po svim ekonomskim parametrima čak je i prevoz kamionima jeftiniji od uvoza električne energije, procijenili su u Srbiji.

Takođe, za nesmetan rad obrenovačkih termoelektrana odobren je uvoz novih količina uglja, jer je rudnicima Kolubara i Kostolac neophodna revitalizacija koja je višestruko skuplja od uvoza uglja, čak i po cijenama mnogo većim od tržišne.

„Ma davali su za placeve ljudima ogromne pare, niko nije pitao kada su počinjali kopati, sve se odigralo brzo. Nismo se ni okrenuli, a već je rudnik bio pred našim vratima“, objašnjava ogorčeni mještanin Bukove Kose, pokazujući prema brdu uglja pored puta spremnog za transport.

„Vidite li vi ovu količinu uglja koji stoji pored puta. Prestao sam brojati kamione srbijanskih registracijskih oznaka koji dan i noć odvoze ugalj", kaže nam mještanin, koji se zajedno sa komšijama na protestima borio protiv otvaranja rudnika - ali bezuspješno.

Slovenački penal

Slično je i u ostalim rudnicima širom BiH koji uglavnom posluju preko posredničkih kompanija, čija su sjedišta u Srbiji. Tako je DW pisao o eksploataciji uglja iz rudnika Medna nadomak Mrkonjić Grada, nakon čega je zagađeno kompletno riječno područje tog kraja.

Iako uglja ima, građani neće moći izbjeći uvećane račune za električnu energiju već od januara. Navodno zbog nedostatka sirovine, iako niko ne negira da gotovo ništa nije uloženo u održavanje zadnjih 30 godina. Za to vrijeme milioni tona uglja izlaze iz BiH uz mizernu koncesijsku naknadu, čiji iznos uglavnom ne može pokriti ni uništenu saobraćajnu infrastrukturu nakon transporta.

Ono što bi moglo još više zakomplikovati elektroenergetsku problematiku u RS je dug RiTE Ugljevik prema Elektroprivredi Slovenije (EGS-Ri). Arbitražni sud u Beogradu je prošle godine donio presudu u sporu Slovenije protiv RiTE Ugljevik, prema kojoj je ovo javno preduzeće dužno Slovencima isplatiti odštetu od 67 miliona evra osnovice i 58 miliona kamata. Pored toga, RiTE Ugljevik je u obvezi isporučivati Slovencima trećinu električne energije za cijelo vrijeme rada termoelektrane.

Privatizacija?

Slovenci su prije nekoliko godina pokrenuli spor protiv RiTE Ugljevik tražeći višemilionsku odštetu zbog prijeratnih ulaganja u termoelektranu, u kojoj su tadašnje republike Slovenija i BiH zajedno unijele kapital, a na osnovu kojeg je Slovencima isporučivana trećina proizvedene električne energije do početka rata.

Iako neki analitičari smatraju da se svojevrsnim urušavanjem termoelektrana pokušavaju stvoriti uslovi za preuzimanje kompanija kupovinom dionica od strane pojedinaca, teško da se taj posao može realizovati u praksi bez ogromnih gubitaka po Elektroprivredu RS, na šta ona u ovom trenutku finansijski nije spremna.

Za to vrijeme vlada RS preuzela je teret dugovanja od termoelektrane u Ugljeviku, iako iznos nije planiran proračunom, čije je sprovođenje ionako upitno.

„Vlada Republike Srpske prihvatila je plaćati 10 miliona evra godišnje u narednih sedam godina, plus jednu trećinu električne energije, prema odluci Arbitražnog spora iz Beograda koji su pokrenuli Slovenci u RiTE Ugljevik, kako bi na neki način skinuli taj teret Ugljeviku i Elektroprivredi Srpske“, rekao je premijer RS Radovan Višković, istaknuvši da ga zabrinjava što je rukovodstvo ove kompanija dovelo termoelektranu u situaciju da nema uglja. Iako je upravo vlada RS vlasnik ovog preduzeća koje posluje u okviru Mješovitog holdinga „Elektroprivreda Republike Srpske".