Ovaj nezamjenljivi majstor za svatovske ceremonije priča da je početak bio spontan, kao i u mnogim drugim poslovima.

 

- Ni sam nisam znao da mi uloga čaje ide od ruke. Tu sklonost “pročitali” su drugi i postao sam neizostavni “faktor” kod ženidbe brojnih momaka u Rogatici i okolini. Moje pamćenje i lična evidencija govore da sam do kraja 2018. godine kao čajo imao 98 svadbi - kazao je Rajak.

 

U 2019. bilo ih je 18, a prošle godine, zbog pandemije virusa korona, nažalost samo dvije, po jedna u Rogatici i Sokocu.

 

- Ostali smo bez svadbi i čaje. Izgubio ja, ali Boga mi više društvo. Taj “manjak” osjetićemo u budućnosti - kazuje Momo uz apel da se nešto mora učiniti i da se stanje u vezi sa ženidbom i udajom treba što prije mijenjati.

 

Vraćajući sjećanje na zlatna vremena čaje on reče da je prvi put ovu zanimljivu ulogu imao kod jednog prijatelja na Sokocu.

 

- Iako sam bio policajac, skinuo sam uniformu i latio se čekića i pljoske sa rakijom. Prema unaprijed sačinjenom spisku obišao i u svatove pozvao mladoženjinu rodbinu i prijatelje - prisjetio se Rajak.

 

Obavezu čaje u svatovima od odlaska po mladu i dolaska kući mladoženje i sam tok svadbe očigledno je uspješno obavio i time sebi trasirao put za brojne buduće svadbe i svatove.

 

- Bilo je mjeseci i godina kad sam zbog preklapanja svadbi morao i odbijati pozive da budem čajo. Inače, uloga čaje u našim krajevima nije baš za potcjenjivanje. Uz poziv u svatove, čajo je, u dogovoru sa starješinom svatova, “glavnokomandujući” pri kićenju svatova i vremenu boravka u nevjestinom rodu - kazao je Rajak, koji je desna ruka svakom domaćinu na svadbi.

 

Objasnio je da čajo, između ostalog, brine i o tome kada treba sjesti za ručak “u rodu mlade” i o polasku mladoženjinoj kući. Kontroliše i da ne bi slučajno neki od svatova više popio pa da “pukne” i ta bruka.

 

Važna uloga mu je i “saradnja” sa prijama iz mladinog roda. Iz toga najčešće “padne” i pokoja živa koka, koju čajo vezanu za noge vješa o opasač na pojasu. I što je vrlo važno, čajo mora biti ozbiljan, ali i šeret i spreman da nasmije goste, posebno na račun svekrve. Na njemu su cjelokupni tradicionalni običaji.

 

Kako se povećavao broj poziva za ulogu čaje, Rajak se i prilagođavao novim izazovima. Obezbijedio je novi, specijalno urađeni čekić i pljosku za rakiju. Tu je i nova narodna nošnja sa srpskim, na kljun, opancima i na kraju, da ne bi pješice išao u zvanje svatova, kupio je i stari dobri “golf dvojku”. I njega je opremio adekvatno ulozi čaje. I megafon je pri ruci. Gdje se pojave njih dvojica, zna se uskoro će biti nova svadba. “Spremaj opanke za igranku”, pričalo se u komšiluku.

 

Kao čajo imao je mnogo zgoda i nezgoda. Jedna od njih, koju rado prepričava, desila mu se, istina podavno, kada se ženio jedan momak iz Zakoma kod Rogatice.

 

- Pravilo je da kad se svadba okonča svatovi koji su još “na nogama” idu na kafu koju priređuje mladoženja uz obavezno prisustvo čaje. Mladoženja, koji je radio u Njemačkoj, pred svim prisutnim je izvadio i meni dao 200 evra. Takvu novčanicu do tada nisam vidio, a kamo li imao u džepu. Zbunjen, rekao sam mu da nemam novca da vratim kusur, a toliko para nisam zaslužio. Dilemu je riješio mladoženja: “Ne brini za kusur, to je tvoja zarada”. Toliko para na jednoj svadbi nikada nisam zaradio - rekao je Rajak.

 

Nije Momčilo Rajak ženio samo kao čajo. On je, ali kao domaćin, ženio i svoje sinove Miliju i Miću. Mićo se oženio prošle godine. Za taj radostan događaj njegov otac imao je namjeru da pozove veći broj bračnih parova koje je on kao čajo usrećio, da budu njegovi gosti. Lako bi ih bilo i naći, jer nije čuo da se iko od njih razveo.

 

- Nažalost, virus korona je moju želju onemogućio. Umjesto da na svadbi bude više desetina, pa i koja stotina, svatova i gostiju, sve se svelo na dvadesetak prisutnih iz najuže porodice. Tako je propala moja želja da se iskažem i kao domaćin, a ne samo kao čajo - kazao je na kraju legenda rogatičkog kraja Momčilo Momo Rajak.