Buđine šećerleme u Tavni (FOTO)
Manastir Svete Trojice, u narodu poznatiji kao Tavna, posljednjih godina privlači sve više turista. ljude iz raznih krajeva Republike Srpske, Srbije, i inostranstva koji se žele pomoliti Bogu u tom srednjovjekovnom zdanju. U njegovom dvorištu, prije ili poslije ulaska u crkvicu, dočekaće ih sestrinstvo sa toplim rečenicama Bogu umilnim, kafom i manastirskom rakijom. Duša im se obogati, postaje punija poslije tih razgovora.
A kad se uđe u crkvicu novi osjećaji se miješaju, izazivaju ih freske sa srednjovjekovnim likovima svetaca, i molitve sestrinstva i duhovnika Lazara Kršića.
Koliko je to zdanje staro svjedoči i prag unutar crkvice s desne strane, toliko je taj kameni dio izlizan od stopa monaha koji su njime koračali u prošlosti. Hiljade monaških koraka su tanjili taj kameni prag.
Prvi ''susret'' s tim zdanjem pamtim s početka 80tih godina, kada su dječačku znatiželju budile Buđine šećerleme, jabuke prelivene kuvanim šećerom. Bradata starina s nadimkom Buđo kod djece je na dan slave manastira, kad se okupljalo više stotina vjernika i gostiju sa svih strana, izazivao najveću pažnju zbog svojih slatkiša. A šta bi drugo u to vrijeme kod djece budilo pažnju?!
Za molitvu i sve ono drugo što manastir nudi bilo je prerano za mališane.
Ali eto, i u to vrijeme, neko je znao kako obradovati djecu i u njihovo pamćenje urezati prvi ''susret'' sa jednim od najznačajnijih zdanja iz srpske istorije!
Nakon prvog susreta sa Buđom u junu, uslijedio bi put sa djedom do manastira. Špiditer, napunjen bostanom u avgustu, vukla je njegova kobila. Njegov najmiliji unuk Zlatko ili "Zlapa" kako ga je od milošte zvao djed Jošo, i ja, usput smo prodavali bostan, a onda bi se zasladili Buđinim jabukama koje bi nam djed kupio.
Buđo je uvijek tu negdje oko manastira bio, da li bio ili ne praznik. Kakav krešendo ljetnjeg raspusta?! Veći njegov dio djeca iz Bijeljine su ga obično tada provodila na selu!
Takvo je vrijeme bilo.
D.G.