Kada je novi zakon 2012. stupio na snagu shvatio je da ispunjava sve potrebne uslove, pet godina uplaćenog staža i 65 godina života. Uredno je predao zahtjev ali komisiju nije prošao uz obrazloženje da je još sposoban za privređivanje.

“Ne vidi on moje kičme, ali je mogao vidjeti da ortoped piše da nemam prstiju i mogao je vidjeti da ja imam 80 godina, 78 ustvari. Nego me ponižava i piše u papirima ovim posljednjim da ne postoji invalidnost, postoji sposobnost”, priča Branko Amidžić iz Ribnika.

U Fondu PIO priznaju da se radi o nesvakidašnjoj situaciji ali pojašnjavaju da je Amidžić jedostavno zakasnio. Komisija je njegov zahtjev morala da odbije, a to da je radno sposoban je samo formalno objašnjenje. Stvarno glasi da zahtjev nije na vrijeme predao, jer se u invalidsku penziju ne može nakon 65 godine.

“U članu 60. precizno je definisano da pravo na invalidsku penziju ima osiguranik kod koga je nastao gubitak radne sposobnosti prije ispunjenja uslova za starosnu penziju u pogledu godina života a to je 65. Da budem potpuno jednostavan – osiguranik sa 65 godina i jedan dan ne može podnositi zahtjev za invalidsku penziju”, potcrtao je Tihomir Joksimović, portparol Fonda PIO.

Zato iz Fonda poručuju svima koji namjeravaju u invalidsku penziju da zahtjev podnesu na vrijeme. Amidžić tvrdi da je 65 godina imao 2004. kada mu to zakon nije dozvoljavao. Ne može ni u starosnu penziju jer nema dovoljno radnog staža. Ako je za utjehu, u osamdesetim je zvanično radno sposoban, pa do devedesete penziju možda i zaradi.