Upoznali su se davne 1952. godine u Begovom hanu kod Zenice, gdje je Rade čuvao zatvorenike. Njegova pristojnost i dobrota nisu ostavili ravnodušnim ni mještane u okolnim kućama. Jedna od njih bila je Spasenija koja mu je rekla da ima za udaju tri kćerke, pa bi željela da joj bude zet.

Već na prvi pogled najstarija kćerka Zagorka je osvojila Radetovo srce i, kako kaže, nikada se nije pokajao zbog toga. Nakon godine zabavljanja sklopili su brak. U početku nisu imali ništa, ali su se postepeno skućili. Čak 11 puta su se selili, sve dok 1963. nisu podigli kuću u Kotor Varošu.

- Najviše mi se dopala njegova skromnost i narav, jer je veliki kućanin - rekla je Zagorka.

Rade je službovao u Banjaluci, Maslovarama i Stanici milicije Kotor Varoš, gdje je 1972. godine penzionisan.

Iako on ima 89, a Zagorka 85 godina, mogu se pohvaliti da ih zdravlje dobro služi. Rade je prvi put bio kod ljekara prije dvije godine. Kaže da je za njegovo dobro zdravlje zaslužna supruga Zaga, ali i vožnja biciklom. Dok je radio u stanici milicije, kaže, na biciklu je nosio poštu u Banjaluku. Njegovi sugrađani ga i ovih zimskih dana susreću na biciklu kada nema padavina.

- Za dobro zdravlje treba umjereno jesti, ne piti alkohol, ne pušiti, ali je važno i drugome ne misliti zlo - kaže Rade.

On i njegova supruga imaju recept i za dugovječan brak.

- Ako je jedno ljuto, drugo mora popustiti. Mladi parovi treba da se od početka dogovaraju, jer se uz razgovor svi problemi savladaju, a ne ljutnjom i ćutanjem - poručuju Zaga i  Rade.

Potomci

U složnom braku Zagorka i Rade Đurić su stekli sina Branu. Poručuju da su posebno ponosni na dvoje unučadi i četvoro praunučadi i da od potomaka nema većeg bogatstva.