Slamnati šešir i narandžasti kombinezon njegova je uniforma po kojoj ga prepoznaju u Bijeljini. Doduše, danas ga je od sunca štitio kačket. Jedan je od radnika gradske čistoće, koji sa metlom u ruci radi na tome da grad bude čist i uredan. A mnogi u Bijeljni ni ne znaju da je baš taj Božo Božić prije desetak godina bio odbornik u tadašnjoj skupštini opštine. I da je poeta. U slobodno vrijeme čita knjige i piše poeziju, a njegove pjesme su objavljene u više zajedničkih zbirki pjesama. Listu stvari koje ga čine zanimljivim sagovornikom upotpunjuje buran buntovnički život i otpor svima koji sa vlasti misle da mogu uređivati živote običnih ljudi. Posle dugo vremena odlučio se da ponovo uđe u politiku kako bi dokazao vlastima da nisu svemoćni i da se glas naroda još uvijek čuje.

– U politiku sam ušao zbog ideje. Ja i danas vjerujem u te ideje, ali nažalost u ovim godinama i nije normalno da čovjek vjeruje u neke ideje. Negdje od maja 2000. do decembra 2004. godine kao kandidat SPO bio sam odbornik u skupštini opštine Bijeljina. U tom periodu sam imao privatnih problema, jer su mi i otac i majka oboljeli, pa sam praktično imao dva invalida u kući. Radio sam preko omladinske organizacije razne fizičke poslove, a radio sam i u Sloveniji nekoliko mjeseci. Bio je to težak period u mom životu – započinje priču Božo.

Kada se vratio iz Slovenije sa tromjesečnog boravka 2011. gdje se bavio skupljanjem sekundarnih sirovina, počeo je raditi u komunalnom preduzeću kao čistač ulica. Posao mu je bio potreban, a birao je samo toliko što je u komunalnom preduzeću odabrao onaj fizički najteži posao.

Čitav intervju pročitajte u novom broju magazina Istina.