Vjernici koji osjete potrebu, čak i na Božić, obilaze grobove svojih najmilijih, da bi bar u mislima osjetili bliskost sa onima koji su ih napustili. Ljubica Draganović - Lakić iz Beograda stigla je u Bijeljinu, kako bi danas posjetila grob svojih roditelja.

“Ja sam došla na pomen mojoj snahi, mlada je umrla, brat živi u Bijeljini, ja živim u Beogradu. Tu su nam roditelji sahranjeni i, naravno, ne mogu da izbjegnem da posjetim i njihov grob. Prosto mi je lakše kad dođem tu da obiđem”, kaže Ljubica.

Slike iz djetinjstva i mladosti naviru. Ljubica se prisjeća Božića nekada i poredi ga sa današnjim praznovanjem.

“Ja se još sjećam tih dana iz djetinjstva kako smo to proslavljali, vječno ću da pamtim. Mada se to sad malo izmijenilo, nije da se gubi, nego način obilježavanja je drukčiji, nemamo više uslova da taj badnjak siječemo u šumi, nije ritual kakav je bio, ali se obilježava”, priča Ljubica.

Ljubica je rođena u selu Jasenica kod Tuzle. Životni put odveo ju je u Beograd, dok je ostatak porodice u ratnim godinama izbjegao u Bijeljinu. Uspomene na porodična okupljanja za Božić, kaže, ne blijede. Dok srce u grudima kuca - i te slike biće žive.