Dva najznačajnija i običajima najbogatija praznika su Badnji dan i Božić.

- Običaji vezani za Badnji dan i Božić međusobno se prožimaju i čine jedinstvenu i nedjeljivu cjelinu. Tako se često u narodu za neke povezane i neodvojive stvari govori da su "kao Badnji dan i Božić" - priča savjetnik u Muzeju savremene umjetnosti RS Vladimir Đukanović.

Da bi čovjek spremno dočekao ovaj praznik mira i ljubavi, očišćen od grijeha i mržnje, priprema se postom koji traje šest sedmica, miri se sa svima i pričešćuje.

U periodu od Nikoljdana do Savindana običaj je da se veseli i raduje, da u kućama i porodicama vlada prijatno duhovno raspoloženje, ljudi se mire, praštaju jedni drugima. 

Tradicija i običaji

Srpski narod danas slavi Božić uz badnjak, slamu, česnicu, jagnjeće ili praseće pečenje, položnika i niz drugih tradicionalnih običaja.

Božić se praznuje kao uspomena na dan rođenja Isusa Hrista, sina Božijeg, spasitelja svijeta. To je praznik rađanja novog života, praznik djece i djetinjstva, roditeljstva, očinstva i materinstva. Kod Srba Božić je ukrašen najljepšim vjerskim običajima i obredima koji imaju cilj da umole Boga da sačuva i uveća porodicu i imanje domaćina. Narod danas prije ručka izgovara kratku molitvu "Daj, Bože, zdravlja i veselja ovom domu, neka nam se rađaju zdrava dječica, neka nam rađa žito i lozica, neka nam se uveća imovina u polju, toru i oboru".

Jedan od najljepših običaja kod srpskog naroda je tradicionalno mirboženje s težnjom da se održi mir, spriječi omraza i prekine zavada među ljudima.

- Božić je dan kada treba da vlada mir, pa se na taj dan mirbože oni koji su u zavadi. U samom božićnom pozdravu "Mir božiji, Hristos se rodi" sadržana je poruka mira, ljudskosti, vjerovanja, tolerancije, povjerenja - kaže Đukanović i dodaje da se tom prilikom ljudi ljube i rukuju.

Tucindan

Dva dana pred Božić, 5. januara, obilježava se Tucindan i tada počinje tradicionalna centralna proslava. Toga dana se kolje i priprema pečenica za božićnu trpezu koja treba da bude bogata i raznovrsna. Na taj dan, po narodnom predanju, djecu ne treba tući, jer će cijele godine biti nevaljala i bolovaće od čireva.

Badnji dan

Posljednji dan šestonedjeljnog posta i dan uoči Božića, 6. januar, naziva se Badnji dan. Rano ujutro, već u zoru, pucanjem iz pušaka i prangija objavljuje se polazak u šumu po badnjak.

- Badnjak ne može biti bilo kakvo drvo, to je najčešće cer ili hrast. Po badnjak u šumu idu samo muškarci, siječe ga domaćin prije izlaska sunca. Drvo se ne smije dodirnuti golom rukom, pa onaj ko ga siječe nosi rukavice. Prije samog sječenja potrebno je zaželjeti badnjaku srećan praznik i zamoliti ga da donese svaku sreću i napredak. Badnjak se uvijek siječe sa istočne strane i treba ga oboriti sa tri udarca sjekirom - pojašnjava Đukanović i dodaje da se po dolasku iz šume badnjak ostavlja uz zid kuće, a sa prvim mrakom unosi u kuću i loži na ognjištu.

Na taj dan žene u kući mijese božićne kolače, torte, pripremaju trpezu za Božić. Na Badnji dan se posti i uglavnom se jede riba, pasulj prebranac, suvo voće i peče hljeb koji će biti na stolu sve do Bogojavljenja. Običaj je da se toga dana ništa ne iznosi iz kuće.

Badnje veče

Badnje veče praktično spaja Badnji dan i Božić. Uveče kada padne mrak domaćin u kuću unosi badnjak, slamu i pečenicu. Badnjak se stavnja na ognjište da gori do jutra, po uzoru na pastire iz Vitlejema koji su založili vatru u pećini nakon Hristovog rođenja.

- Dok badnjak gori, u kući neko mora biti budan ili svi ukućani sjede uz vatru i pjevaju duhovne pjesme. Ovo se naziva bdijenje pa se smatra da je od riječi bdenje nastao i naziv badnjak. Prije samog spaljivanja badnjak treba da se daruje kako bi mu se ukazalo poštovanje. U novije vrijeme praktikuje se i kolektivni badnjak, kada stanovnici jednog sela idu zajedno u šumu i zajednički spaljuju badnjak ispred crkve ili na nekom centralnom dijelu sela - priča Đukanović.

Poslije badnjaka u kuću se unosi slama za spomen da je Isus ležao na slami i razastire se po cijeloj kući. Domaćica u slamu pod stolom gdje se večera stavlja razne slatkiše, najčešće orahe, bombone, lješnike i jabuke, te sitne poklone i igračke koje djeca traže pri tom pijučući kao pilići.

- Mislilo se da se ovom radnjom omogućava da kokoške bolje nose jaja. Kako je jaje simbol plodnosti, tako se i slama koristi kao rekvizit u magiji plodnosti - pojašnjava Đukanović.

Pečenica se unosi na ražnju, obično je dvojica nose između sebe i jedan od njih prvo stupa desnom nogom preko praga i pozdravlja domaćicu i žensku čeljad riječima: "Dobro veče, srećno Badnje veče". Domaćica posipa pečenicu i domaćina pšenicom i zobi odgovarajući: "Dobro veče! Čestiti vi i vaša pečenica".

Kada se unesu pečenica, badnjak i slama, ukućani se svi zajedno pomole Bogu, očitaju molitve koje znaju, čestitaju jedni drugima praznik i sjedaju za posnu trpezu.

Božić

Prvi dan Božića je dan radosti rađanja, obnavljanja života. To je praznik cijele porodice i zato se očekuje da ona tokom prazničnih dana bude na okupu.

Na Božić, 7. januara, prije svitanja zvone sva zvona na pravoslavnim hramovima, a domaćini i svi ukućani oblače najsvečaniju odjeću i odlaze u crkvu na jutarnju i božićnu liturgiju. Poslije službe u crkvi se prima nafora i to je prva hrana koja se uzima na božićno jutro. Ljudi se pozdravljaju riječima "Hristos se rodi" i otpozdravljaju sa "Vaistinu se rodi". Kod srpskog naroda je tradicija da se tako pozdravlja od Božića pa sve do Bogojavljenja.

Rano izjutra na Božić dolazi u kuću neki od rođaka ili komšija da čestita praznik i poželi svaku sreću. Prva osoba koja uđe u kuću na Božić zove se položnik.

- Položnik je uvijek muška osoba, odrastao muškarac ili dijete. Prilikom ulaska u kuću uvijek mora prvo zakoračiti desnom nogom, jer se ova strana smatra srećnom. Zatim čestita Božić i posipa pšenicom kuću i sve ukućane. Domaćica mu isto uzvraća, a zatim prilazi ognjištu, džara po vatri i izgovara: "Koliko varnica, toliko ovčica, koliko varnica, toliko pčelica, koliko varnica, toliko jaganjaca" i slično. Pri odlasku položniku se daruju najčešće čarape, malo hrane i pića - priča Đukanović.

Nakon dolaska sa jutarnje liturgije i obreda sa položnikom, ukućani sjedaju za trpezu sa mrsnom hranom. Kada svi stanu za sto, domaćin upali svijeću, uzima kadionicu, okadi ikonu, kandilo i sve prisutne, pa preda nekom mlađem da okadi cijelu kuću. Čita se "Oče naš" i lomi česnica. U nekim krajevima običaj je da ukućani prije lomljenja česnice obiđu tri puta oko stola, pri tom se ogledajući u smjesi napravljenoj od meda i masti. Vjerovanje kaže da onaj ko se ne vidi u toj smjesi neće dočekati sljedeći Božić.

Drugi dan Božića se provodi u svečanom, tihom domaćinskom raspoloženju i posjećuju se najbliži prijatelji i rodbina, a u crkvama se služi liturgija zahvalnosti Bogorodici.

Sveti Stefan

Treći dan Božića je Stevanjdan ili Sveti Stefan, koji je prva krsna slava po Božiću i Novoj godini. Ovaj dan predstavlja dan opšteg mirenja i praštanja i tada se iznose ostaci slame i badnjaka iz kuće.

Praznovanje Božića za mnoge Srbe ne završava se Stevanjdanom već "malim Božićem", koji se naziva i Srpska nova godina, a praznuje se 14. januara. Na taj dan slavi se i Sveti Vasilije Veliki.

Anita Janković - Glas Srpske