Katolička crkva, kao i neke pomjesne pravoslavne crkve (koje koriste novi kalendar), slave Božić 25. decembra. Međutim, crkve koje koriste julijanski kalendar slave ga 7. januara, jer po istom to odgovara 25. decembru. Božić je u mnogim državama svijeta vjerski, ali i državni praznik. Budući da u Novom zavjetu ne stoji kada se tačno rodio Isus, prvi hrišćani nisu slavili Božić. U prvom periodu istorije hrišćanske crkve Božić i Bogojavljenje su proslavljani u isti dan, a praznik je nazvan Epifanija. Božić je počeo da se slavi u Rimu u četvrtom vijeku 336. godine. Zimske svetkovine su se slavile u mnogim kulturama, uglavnom zato što je bilo manje poljoprivrednog rada tokom zime. Iz vjerskog ugla, Vaskrs je bio važniji u crkvenom kalendaru, a Božić je bio manje važan. Neke od svečanosti koje su vjerovatno poslužile kao svojevrstan model Božiću bile su rimski praznici Saturnalija i Rođenje nepobjedivog sunca (slavilo se 25. decembra), kao i skandinavski praznik Džule. Tako je i proslava Božića stigla do 21. vijeka, šarenolika koliko se samo može zamisliti. Iako hrišćanski praznik, božićnim čarolijama danas ne odolijevaju ni drugi vjernici, ali ni oni koji vjeru ne praktikuju.

Isusovo rođenje

Prema Bibliji, Isus Hristos je Sin Božji, kojeg je rodila Djeva Marija blagodaću Svetog duha u gradu Vitlejemu. Poslije Blagovijesti, Marija je bila zaručnica srodnika Josifa. Car Avgust zapovjedio je popisivanje stanovništva pa su Josif i Marija iz Nazareta krenuli u Vitlejem. Zbog gužvi nisu mogli naći mjesto u svratištima pa su na kraju završili u pećini pastirskoj ili štali, gdje se Isus rodio. Anđeli su pastirima dojavili vijest o Isusovom rođenju, pa su prvi vidjeli dijete. Poslije je zvijezda repatica dovela mudrace, sveta tri kralja, do Isusa. Ovaj prizor rođenja Spasitelja prikazan je u brojnim umjetničkim djelima.

Najradosniji praznik

Proslava Božića za Srbe, Ruse i pripadnike Jerusalimske patrijaršije počinje tačno u ponoć između 6. i 7. januara. Smatra se da je na istoku slavljenje Božića prvi uveo sveti Vasilije Veliki u Kapadokiji. Sljeduju ga sveti Grigorije Bogoslov, koji ga u Carigrad uvodi 379. godine, i sveti Jovan Zlatousti, u Antiohiji 386. godine. Tokom petog vijeka, gotovo sve crkve širom vaseljene prihvataju slavljenje ovog hrišćanskog praznika. Božićne praznike pravoslavni Srbi, Rusi, Grci, kao i Bugari, proslavljaju sa primjetnim razlikama. Liturgijski i molitveni dio slavlja u crkvi je isti, s tim što se Grci drže novog, gregorijanskog, a Srbi i Rusi starog, julijanskog kalendara. Tako Grci slave Božić 25. decembra, a Srbi i Rusi 7. januara. Dužina božićnog posta (šest sedmica) ista je kod ova tri pravoslavna naroda, kao i propisi o načinu ishrane koje u te dane treba poštovati.

Simboli Božića

Proslavu najradosnijeg hrišćanskog praznika prate najljepši vjerski običaji i obredi. Simbol Božića je slama, koja predstavlja jasle u vitlejemskoj pećini u koje je položen novorođeni Isus, a zatim novčići koji u slami simbolišu zlato koje je darovano Isusu. Orasi u slami i u ćoškovima sobe simbolišu da Bog vlada na sve četiri strane svijeta, dok kađenje kuće predstavlja simbol smirne i tamjana koji su, takođe, darovani Hristu. Pored ovih simbola, proslavu Božića obilježava i položajnik, odnosno gost na Božić, a najčešće je to muško dijete ili mladić, jer po riječima Spasitelja: "Ko primi dijete u ime moje, mene prima." Zato se položajnik prima kao sam Gospod - koji svojim rođenjem u sve domove ljudske donosi mir i dobru volju. Neizostavni simbol Božića je i badnjak, koji predstavlja grane kojima je založena vatra po Isusovom rođenju. To je i simbol Isusa Hrista, koji je u naponu svoje snage, silom svoga božanstva, raskinuo lance ropstva grijehu, preporodio čovjeka i u njemu razbuktao plamen ljubavi prema dobru, vrlini - prema Bogu, najvećem dobru, omogućivši mu spasenje od grijeha, zla i vječne smrti - smrti duhovne, kao što i mlad cerić, odnosno hrastić, silinom svojom razbuktava vatru na ognjištu, a jarkim plamenom svojim obasjava sve ćoškove domova naših. Česnica sa novčićem smatra se važnim obrednim kolačem. Kada bude pečena, iznosi se na sto, na kojem je već postavljen božićni ručak. Česnica se lomi na onoliko dijelova koliko ima ukućana. Onaj ko dobije dio česnice u kojoj je novčić, po narodnom vjerovanju, biće srećan cijele godine. Kada se završi lomljenje česnice, ukućani jedni drugima čestitaju praznik i sjedaju za trpezu.

Darodavci

Božićni običaj je da ljudi međusobno jedni drugima nešto daruju. Često su pokloni pripisani liku zvanom Djeda Mraz, Božić Bata ili Sveti Nikola. U dosta se zemalja svijeta Nikola i Djeda Mraz doživljavaju kao dvije različite osobe. Tako je recimo u državama Balkana gdje na praznik (porodična slava u Srbiji - Nikoljdan) Sveti Nikola od 6. do 9. decembra djeca nalaze poklone u svojim čizmama.