Od 31. avgusta do 13. septembra 1995. godine, NATO avioni razarali su vojne, ali i civilne objekte, uništavali puteve, mostove, čak i skladišta hrane. Koristeći osiromašeni uranijum, ostavili su trajne posljedice po zdravlje ljudi na ovom prostoru.

Na današnji dan, brata i sestru Radenka i Radmilu Galinac avio-bomba ubila je u civilnom automobilu na putu nedaleko od Sarajeva, kada su se vraćali sa sahrane bratu Radovanu.

Njihova neutješna majka Mirjana Galinac i danas se sa tugom i u suzama prisjetila dana kada je prije 25 godina, za samo 15 dana, ostala bez troje djece, sina koji je poginuo na ratištu, te sina i kćerke žrtava NATO agresije.

- Meni je 81. godina i na izmaku sam snaga. Ne znam šta me drži. Tješi me što sam ostala sa dva unuka, koji nemaju stalni posao. Suprug Marko, sa kojim sam svašta preživjela, umro je od tuge prije nešto više od tri godine - rekla je Galinčeva.

Na starijem unuku ratne traume ostavile su trajne posljedice, a na vijest da mlađi, koji je poljoprivredni tehničar, nema stalno zaposlenje, reagovao je srpski član Predsjedništva BiH Milorad Dodik, zahtijevajući da mu se hitno obezbijedi posao.

Žrtve i posljedice NATO bombardovanja podsjećaju nas koliko smo daleko od članstva u Alijansi, ponovio je Dodik.

Dodik je naglasio da je to bila nepotrebna akcija i da je svrstalo NATO na jednu stranu u ratu. Prema njegovim riječima, bombardovanje osiromašenim uranijumom ostavilo je trajne posljedice na sve ljude o kojima "neko neće ni da priča".

Dodik je naglasio da je od NATO bombardovanja stradao veliki broj ljudi i djece i da ne bi bili ljudi kada bi zaboravili taj sramni čin.

Lažni povod za operaciju koju je NATO nazvao "Namjerna sila" bila je navodna eksplozija minobacačke granate na sarajevskoj pijaci Markale. Akteri događaja svjedoče da, ukoliko bi postojala volja za to, nije teško dokazati da granata nije ispaljena sa srpskih položaja.

Predsjednik Boračke organizacije Republike Srpske Milomir Savčić kaže da su "Markale dva" izmišljen slučaj koji je poslužio NATO kao formalni razlog da bombarduje Srpsku 1995. godine.

Savčić naglašava da se na Trebeviću 28. avgusta 1995. godine nisu nalazili minobacači 120 milimetara Vojske Republike Srpske jer su 12. na 13. avgust upućeni u zonu odgovornosti Hercegovačkog korpusa.

Opsežna operacija u kojoj je učestvovalo osam zemalja NATO, pri tom, nije mogla da se pripremi za samo dva dana, od 28. do 31. avgusta.

General Vojske Republike Srpske Milan Torbica kaže da su snage NATO već bile pripremljene i da se samo čekao povod, te da su Markale bile pripremljene kao povod.

Politički ciljevi su bili jasni - slabljenje pregovaračke pozicije Srba u odnosu na muslimane i Hrvate.

Savjetnik predsjednice Republike Srpske Slobodan Župljanin rekao je da, iako je tada NATO pakt bio u usponu, nije znao kako da se obračuna sa srpskom vojskom, srpskim narodom i Republikom Srpskom, zbog čega je pristupio najgnusnijem činu - "umirivanju" Srba.

Direktor Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženja nestalih Milorad Kojić rekao je da je to jedan od najtužnijih perioda novije srpske istorije.

Naveo je da su među indirektnim posljedicama odsječene srpske glave na ozrensko-vozućkom ratištu, gdje je NATO u koordinaciji sa takozvanom Armijom BiH i hrvatskom vojskom u zapadnom dijelu Krajine koordinisano izvodio akcije napada na srpsku nejač i vojnike.

NATO je za atak na srpski narod i teritoriju angažovao 50.000 vojnika, 400 letjelica, od čega 222 borbena aviona, 3.515 letova... Izručili su 10 tona eksploziva. I pored svega, Vojska Republike Srpske uspjela je za dvije nedjelje da obori najmanje osam NATO aviona.

Osim ogromne materijalne štete i nenadoknadnivih žrtava ostale su i posljedice bombardovanja nekonvencionalnom municijom sa osiromašenim uranijom.