Kako je to ujedno i prvi mrsni obrok poslije posta, red je da bude bogat i raznovrstan, baš kako nalaže tradicija, ali je najbitnije da bude začinjen mirom i slogom cijele porodice.

U rano božićno jutro domaćica mijesi česnicu. U nju se stavlja metalni novčić i odozgo se bode grančicom badnjaka. Okreće se kao slavski kolač i lomi, čime započinje ručak.

Neizostavna je i pečenica, najčešće prase ili jagnje, koje se kolje na Tucindan, dva dana pred Božić.

Za proslavu rođenja Hristovog spremaju se sarma i supa, kao i raznovrsne salate, od kojih je najzastupljenija ruska i mimoza.

Brojne đakonije su uvijek dobrodošle, a tu spadaju pite, rolati, kiflice u različitim kombinacijama.

Nezaobilazne su poslastice poput kolača i torti. Piju se najčešće crno vino i domaća rakija.

Da bi ispoštovala običaje, ali i doprinijela prazničnoj atmosferi, domaćica sto dekoriše voštanom svijećom, žitom, orasima u ljusci te grančicama badnjaka i slamom, koja simbolizuje jasle u koje je Sin Božiji po rođenju položen.

Nezaobilazni detalji na božićnoj trpezi imaju svoju simboliku pa tako česnica predstavlja tijelo Hristovo, vino krv njegovu, med dobre strane ovozemaljskog života, dok je so sila koja čuva ono što je Gospod stvorio na zemlji.