Pod tim vrijednim trenucima, kako nam objašnjava, podrazumijeva vrijeme provedeno s voljenim, dragim ljudima, dobre knjige, muziku, predstavu.

Mišljenja je da neoprezno dopuštamo da nas okupiraju pogrešne misli i osjećanja, pa sebi dopuštamo i luksuz da se mrzimo.

"Svađamo... Kao da naš život traje po tri stotine godina. Potpuno je suprotno, prođe prebrzo i zbog toga nemamo prava da ga tako bagatelišemo", priča glumica.

Posljednjih godina ona živi na relaciji Beograd - Bijeljina i sada, kao privatno i profesionalno ostvarena, nastoji prenijeti znanja i iskustva i ako može oplemeniti sazrijevanje novih generacija.

"Povod mog boravka u Bijeljini još u periodu mog odrastanja, kao što znate, bio je vezan za boravak kod moje rodbine. Poslednjih godina tu sam zbog rada na Univerzitetu Sinergija na FDFU, na odseku glume, i učim decu da budu glumci i da rade u pozorištu, na televiziji i filmu. Neko će sada reći, kako školujete decu u tom smeru u gradu koji i nema pozorište? A, ja sam mišljenja da ćemo možda baš tako uspeti da pomognemo da se realizuje ideja osnivanja pozorišta u Bijeljini", objašnjava Ljiljana Blagojević.

Potreba za tim je neupitna, dodaje ona, jer cijeni da ima mnogo onih koji su zreli za pozorišni vid duhovne nadgradnje.

"Republika Srpska ima samo tri profesionalna pozorišta. Od toga, dva su u Banjaluci i jedno u Prijedoru. I nema više. Postoje domovi kulture, amaterske scene, ali nema profesionalnih pozorišta. Istovremeno, svetski standardi su da na 50.000 stanovnika ide jedno pozoriste, a Bijeljina ima 150.000 stanovnika i nema nijedno pozorište. Treba znati da kada dolaze ljudi iz sveta ili stranci, pitaju upravo za te adrese, gde je muzej, galerija, teatar…" naglašava glumica.

Duhovnu vertikalu jednog naroda i jedne sredine čine jezik i kultura, dodaje ona, a pozorište je, kako tvrdi, hram gdje se spajaju i jedno i drugo.

Zbog toga je neophodno napraviti kulturnu mrežu, jer je, kako cijeni, nedopustivo da se živi u takvom kulturnom mraku.

"Deca treba da odrastaju uz dečiju scenu i niko nema prava da im oduzme pozorište kao civilizacijsku tekovinu. Potrebni su samo dobra volja i svest o značaju te čitave ideje, jer svaka nekultura je skuplja od bilo koje kulture", smatra Blagojevićeva.

Njen profesionalni život obilježen je veoma uspješnim brojnim ulogama i priznanjima za ostvarenja u pozorištu i filmu, kao i predavačkim radom na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu.

U dugogodišnjem je braku sa Sinišom Kovačevićem, rediteljem i dramaturgom, s kojim ima kćerku Kalinu, glumicu.

Publika je pamti kao Doli Bel, u istoimenom kultnom filmu, bolničarku u "Bošku Buhi", Lunu u "Mirisu Dunja", Ružu u filmskom ostvarenju "Tako se kalio čelik", Branku u "Boljem životu", Rabiju u "Nožu", Dragu Obrenović u seriji "Kraj dinastije Obrenović ili kao Esteru u "Mirisu kiše na Balkanu", Nađu u "Budvi na pjenu od mora", Bosu u "Zavetu"…

Na pozorišnoj sceni je maestralne role ostvarila u predstavama "Vojna tajna", "Ženidba", "Žak ili pokornost", "Lekcija", "Galeb", "Zečiji nasip", "Crno mleko", "Zlostavljanje", "Virus", "Ljubinko i Desanka", "Bašbunar, Janez", "Ožalošćena porodica", "Prljave ruke", "Velika drama"…

Porediti vrijeme u kojem se ona razvijala kao glumica i danas, kako komentariše, nemoguće je, kao i položaj i status glumca u Srbiji i BiH, jer u Srbiji su veće mogućnosti, kako dodaje i veća je ponuda, ali i potražnja, dok je samo u RS, uz divne mlade kolege, status glumca ipak još u povoju.

"Kultura uvek deli sudbinu društva u kojem živi. Nekada je bilo bogatije društvo, pa je bilo i više novca za kulturu. Bila je veća bara. Bila je veća zemlja. Konkurencija. Snimala sam u Sarajevu, Zagrebu, po Makedoniji… Iskreno, mislim da je danas teže. Mešaju estradu i kulturu. Nekada je, primera radi, bilo sramota da glumac snimi reklamu, a danas je to stvar prestiža. Filmska industrija je bila ozbiljnija, temeljnija. Ovo je vreme senzacije i lošeg ukusa, a u tim koordinatama ne živi umetničko delo", otvorena je naša sagovornica.

Želja film "Pakao u raju"

Glumica objašnjava i to da "što je starija, manji su joj prohtjevi".

"Želim mir, slobodu i zdravlje mojim najbližima i najmilijima. Veoma puno radim i malo sam se i preforsirala. Treba mi odmor. Kada se osvrnem na godinu na izmaku, bila je teška. Nekako se sve postizalo na mišiće. Želja mi je, međutim, da snimim igrani film Pakao u raju i ta filmska priča događa se na Drini. Ako uspem da zatvorim finansijsku konstrukciju, biću vrlo srećna", kaže Ljiljana Blagojević.

Doprinos u borbi protiv nasilja

U okviru 16 dana aktivizma i kampanje koja se odnosi na borbu protiv nasilja nad ženama, publika je imala priliku da gleda pozorišno ostvarenje na tu temu, koje je režirala Ljiljana Blagojević.

Kao žena prije svega, dodaje, zapanjena je podatkom da u Srbiji svakih deset dana na zvjerski način bude ubijena jedna žena, žrtva porodičnog nasilja.

"Nasilje je toliko prisutno u našim životima, među decom i bračnim drugovima. Nema veze da li je reč o intelektualcima ili parovima koji žive u primitivnijim sredinama i predstava je bila diplomski rad mojih bivših studentkinja. Njihov izbor. Ja sam im malo pomogla kao mentor i srećna sam što je to naš doprinos u borbi protiv nasilja", kaže Ljiljana.