Četrdesettrogodišnji Delimir Bajić iz Velike Obarske sa zebnjom prati dešavanja na Bliskom Istoku. U Iranu, je proveo godinu dana, a za ovu zemlju vežu ga posebni osjećaji. 

- Od 2010. do 2011. igrao sam u fudbalskom klubu Nasađi, u provinciji Mazandaran, koja je oko 280 kilometara udaljena od Teherana. U Iran sam otišao iz FK "Željezničar" i bio sam u početku veoma skeptičan. Mnogi koji su čuli da idem tamo, nisu krili zabrinutost. Međutim, ispostavilo se da je ovo divna zemlja sa divnim ljudima. Naravno da je sve drugačije nego kod nas, ali se čovjek brzo navikne. Primjera radi, letimo avionom dva i po sata do grada u kojem igramo utakmicu, a vraćamo se autobusom i putujemo po 40 sati. U najvećem broju slučajeva do tih gradova gdje smo se takmičili avionsku liniju imate samo jednom sedmično. Ali, poseban je ugođaj igrati pred publikom koju čini 10.000 i više navijača jer Iranci vole sport, posebno fudbal - kaže Bajić za portal InfoBijeljina. 

Delimir kaže da se lično uvjerio da je sve što slušamo i gledamo na medijima o ovoj zemlji, uglavnom, netačno.  

- Iran ima vjekovnu istoriju dužu od 2.500 godina, arhitekturu, tradiciju, kulturu. Impresioniralo me kako poštuju stare vrijednosti, posebno porodica koja i dalje ima najvažnije mjesto u ovom društvu. Npr. ukoliko želite da oženite Iračanku morate njenu ruku zatražiti od njenog oca, a tek nakon njegovog blagoslova možete započeti zajednički život - kaže Delimir. 

Iranci su prostodušni, vole svoje ali tuđe poštuju.

- Prihvatili su me, iako smo različite vjere. Uvijek su spremni da pomognu. Možda zvuči nevjerovatno ali bilo kome da kažete da vam se dopada njegova košulju, on je skine sa sebe i pokloni vam. Zabluda je da žene moraju da budu potpuno zabrađene. Moraju da pokriju kosu ali lice smije da im bude otkriveno. Hrana, gostoljubivost tih ljudi, njihov način razmišljanja, to vas ne može ostaviti ravnodušnim - kaže Delimir za InfoBijeljinu. 

Ističe da je ovo izuzetno bogata zemlja, naftom, gasom i drugim rudnim bogatstvima. Ogromna zemlja sa ogromnom populacijom. Samo prestonica Teheran, koja predstavlja važno političko, kulturno i ekonomsko-industrijsko središte zemlje, ima oko 15,5 miliona stanovnika. Iran ima i blizu deset gradova koje naseljava pet i više miliona stanovnika. U većim gradovima poput Teherana postoje hoteli, restorani, kafići čija je ponuda kao u bilo kojoj evropskoj ili svjetskoj prestonici. 

- Istanbul, Pariz, ma ništa više niti bolje nemaju od velikih iranskih gradova. Njihov standard je niži od našeg ali oni su zadovoljni. Duhovne i vjerske vrijednosti su im daleko važnije od materijalnih. Po tome se razlikujemo. Njihova prirodna bogatstva, ogromni energetski resursi su, mislim, razlog zbog kojih su oni višestruko interesantni velikim svjetskim silama. I oni su toga svjesni. Još 2010. kada sam boravio tamo, pričalo se o ratu koji je neminovan. I tada su zamjerali islamskim zemljama iz okruženja kao što su UAE, Saudijska Arabija, Katar, jer su prodali svoja prirodna bogatstva. Iranci su ponosan narod i drže do sebe - kaže Delimir. 

Ovo je zemlja sa 0,1 % kriminala, zemlja koja je maksimalno bezbjedna za život.

- Smrtna kazna se sudi za ubistvo i silovanje, dok se krađa kažnjava odsijecanjem ruku. Ali upravo zbog takvih rigoroznih kazni malo je ovih kaznenih djela. Stekao sam tamo dosta prijatelja. Kad se uvjere da poštujete njihove običaje, sva vrata su vam, otvorena. Njima su takođe nerazumljivi naši zakoni. Ne mogu da prihvate da neko može da vam dođe u dvorište i opljačka kuću ili ukrade auto. To se kod njih zaista dešava rijetko ili gotovo nikako - kaže Delimir.  

Delimir se vratio u rodni grad, trener je u FK  "Zvijezda 09"  u Etno selu Stanišići. U bogatoj sportskoj  karijeri posjetio je mnoge zemlje i kontinente, upoznao mnoge predjele, ali kako kaže, Iran je zasigurno zemlja koja ima   posebno mjesto u njegovom srcu.