Za razliku od funkcionera u razvijenim zemljama, koji su svjesni da za svoj rad odgovaraju isključivo građanima, u BiH vlada mišljenje da za svoj rad moraju isključivo da odgovaraju svojim partijskim liderima. Otud nije ni čudno što medije koji kritikuju njihov rad ili prenose informacije o lošim rezultatima rada institucije na čijem se čelu nalaze, shvataju kao svoje lične neprijatelje, te ih ignorišu ili šikaniraju.

Pojedini javni funkcioneri, pak biraju medij za koji će da govore, a dio njih odbija da odgovori na pitanja koja im “nisu po mjeri”, a ako im se, ne daj bože, ne sviđa tekst ili naslov, iako se i ne odnose konkretno na njega, obično prekinu komunikaciju do daljnjeg.

Ima onih koji bi rado iz poslaničke ili neke druge fotelje uređivali naslovnice, ili određivali čije ime se smije ili ne smije pojaviti u određenom mediju.

Analitičari ističu da je takvo ponašanje svojstveno onima koji ne shvataju da su kao javni funkcioneri obavezni da budu dostupni i transparentni, kako onima koji hvale njihov rad, tako i onima koji ga kritikuju.

Dodaju da politička scena u BiH, bilo vlast ili opozicija, ne može da se pomiri sa činjenicom da su mediji ti koji treba da nadziru političke procese, da pohvale dobro i kritikuju loše, te da su slobodni da određuju svoju uređivačku politiku.

Aleksandar Žolja iz Helsinškog parlamenta ističe da bi političari trebalo da razmisle o odgovornosti prema građanima, prije svega, imajući u vidu enormne plate koje primaju iz budžeta “svih nas”.

– Najmanje što mogu da urade jeste da odgovore na pitanja koja su od javnog značaja, nezavisno od toga koji medij će ih postaviti – kaže Žolja.

On ističe da to što javni funkcioneri biraju medije za koje će da govore ukazuje na nizak nivo političke svijesti i na nedostatak odgovornosti za javno izgovorenu riječ.

– Svoju funkciju shvataju kao poziciju moći i ponašaju se u skladu s tim, a ne kao sluge naroda, što bi u suštini i trebali biti. Činjenica je da su funkcioneri kod nas odgovorni samo svojim partijama i eventualno nekim privatnim interesima, a nikako javnosti – ističe Žolja.

On dodaje da neki jednostavno ne vide važnost medija, dok su neki pak neodgovorni prema svemu, pa tako i javnosti.

S druge strane, kako ističe on, ima i onih koji nisu navikli na kritiku i shvataju je kako lični napad na sebe i ličnu uvredu.

– Mislim da još nismo spremni na te neke demokratske procese. To se upravo vidi u odnosu prema medijima. Međutim, nije ni čudo, ako uzmemo u obzir na neka ranija istraživanja koja su pokazala da čak 27 odsto građana u Republici Srpskoj smatra da je opravdano udariti novinara, “ukoliko on to zasluži”. Kada imate takav jedan odnos građana prema novinarima, onda šta očekivati od političara – zaključuje Žolja.

Dodaje da će vjerovatno proći još mnogo godina dok političari shvate da oni, koje građani biraju, imaju odgovornost prema tim građanima, a samim tim i prema medijima koji ih informišu.

Lični interesi na prvom mjestu
I predsjednik Udruženja BH novinari Marko Divković smatra da se problem koji novinari imaju sa određenim funkcionerima može posmatrati sa aspekta njihove političke odgovornosti prema građanima. On ističe da odgovoran političar mora nastojati da dopre do cjelokupnog biračkog tijela u državi, a to će uraditi tako što će se obraćati svim medijima.

– Većina naših funkcionera svoju funkciju prihvata kao način da ostvare stranačke i lične interese. Oni očekuju od svih, pa i medija da igraju kako oni sviraju. To nije ništa novo jer često imamo priliku da čujemo izjave od visokih funkcionera u Bosni i Hercegovini da za neke medije neće davati izjave. Sama ta činjenica govori zapravo na koju stranu oni usmjeravaju čitavu javnost i svakodnevnicu – ističe Divković.

On dodaje da bi bilo dobro da im strane diplomate koje borave u BiH objasne osnove demokratije i kako se oni odnose prema medijima i javnosti u njihovim zemljama.

Divković ističe da je u zapadnim zemljama biranje medija kojem će se dati izjava samo po sebi, ne samo neprihvatljivo, već i nezamislivo.

– Neka pitaju zvaničnike Evropske unije da li se smiju tako ponašati prema medijima u svojoj zemlji – poručuje Divković.