Dragan Todorović, pravnik u banjalučkom Centru za ljudska prava, kaže da su slučajevi Branimira Glavaša i Ante Jelavića iz bliže prošlosti primjer zloupotrebe dvojnog državljanstva.

Njih dvojica su, podsjećamo, osuđeni na dugogodišnje zatvorske kazne. Glavaš je 2009. godine osuđen zbog ratnih zločina nad Srbima u Osijeku u slučaju "Garaža" i "Selotejp" na deset godina da bi mu potom Vrhovni sud smanjio kaznu na osam godina robije. Da bi izbjegao zatvor, pošto pored hrvatskog ima i bh. državljanstvo, došao je u BiH. On je nakon pravnih zavrzlama počeo da služi kaznu u Mostaru, da bi potom Ustavni sud Hrvatske 2015. godine ukinuo tu presudu, a Vrhovni sud potom ukinuo prvostepenu presudu i od zagrebačkog Županijskog suda zatražio novo suđenje, koje je počelo prošle godine.

Antu Jelavića, bivšeg hrvatskog člana Predsjedništva BiH, Sud BiH 2005. godine osudio je na deset godina zatvora u slučaju "Hercegovačka banka" za zloupotrebu finansijske pomoći iz Republike Hrvatske namijenjene Hrvatima u BiH, i to po optužnici koja ga tereti za podrivanje ustavnog poretka, vojne i odbrambene moći zemlje te zloupotrebu položaja i ovlasti. U trenutku izricanja presude on nije bio u BiH. Potom je Apelaciono vijeće poništilo presudu i naređeno je novo suđenje koje do danas nije održano. Za Jelavićem je raspisana potjernica, a on već godinama živi u Zagrebu.

Todorović naglašava, da bi se spriječile zloupotrebe dvojnog državljanstva, neophodno je sklapanje međudržavnih sporazuma.

"S obzirom na to da se najčešće radi o zloupotrebama u pogledu izbjegavanja suđenja ili izvršenja krivičnih sankcija, tako i ovi sporazumi najčešće regulišu pitanje izručenja lica optuženih ili osuđenih za određena krivična djela", pojasnio je Todorović za "Nezavisne". Naveo je da je drugi način borbe protiv zloupotrebe efikasna granična kontrola te da je u ovom segmentu BiH na glasu kao zemlja koja ima porozne granice preko kojih, kako kaže, ljudi i roba mogu lako da se prokrijumčare.

"Treći način je kontrola prilikom samog dodjeljivanja državljanstva, gdje je svaka zemlja samostalno odgovorna za ovaj dio posla i to je njeno unutrašnje pitanje", objasnio je Todorović i dodao da propusti u radu nadležnih organa za pitanje državljanstva dovode do toga da rizična lica dobiju pasoš BiH, nakon čega taj isti pasoš zloupotrebljavaju.

Kao najbolji primjer zloupotrebe državljanstva, Todorović navodi slučajeve gdje ljudi sa ovih prostora koji idu da rade na crno u neku razvijenu zemlju koriste dvojno državljanstvo, kako bi mogli duže da se zadrže u nekoj od tih zemalja.

U Ministarstvu civilnih poslova BiH kazali su nam da državljani BiH mogu imati državljanstvo druge države, pod uslovom da između BiH i te države postoji bilateralni sporazum odobren od strane Parlamentarne skupštine BiH.

"Odlukom Ustavnog suda BiH utvrđeno je da je de fakto legalizovan bipatrizam i sa zemljama sa kojima BiH nema sporazum o dvojnom državljanstvu ukoliko zakonodavstvo tih država dozvoljava posjedovanje državljanstva druge države", naglasili su u Ministarstvu. Dodali su da su zloupotrebe prava koja proističu iz dvojnog državljanstva moguće u vidu prijave prebivališta u obje zemlje čije državljanstvo lice posjeduje.

Navode da bipatridi imaju pravo čak i da se kandiduju na visoke funkcije, jer je uslov kandidovanja da kandidat bude upisan u birački spisak.

Sa ovim se ne slaže Petar Kunić, banjalučki profesor upravnog prava.

"Ako je neko trajno nastanjen u nekoj drugoj zemlji, onda ne bi smio da se kandiduje na visoku funkciju u BiH. To je moguće jedino ako ta osoba izvrši zloupotrebu i prijavi prebivalište u obje ili više zemalja čije državljanstvo posjeduje", naglasio je Kunić.

U Direkciji za koordinaciju policijskih tijela BiH kazali su da BiH do sada ima potpisane bilateralne sporazume o izručenju sa Slovenijom, Hrvatskom, Crnom Gorom, Srbijom i Makedonijom.

"Postoji određeni broj slučajeva gdje su za licima sa dvojnim državljanstvom raspisane međunarodne potjernice, nakon što su počinila jedno ili više krivičnih djela u BiH", istakli su u Direkciji. Prema njihovim riječima, nakon potvrđivanja da se tražena lica nalaze na području neke od navedenih zemalja, dalje aktivnosti zavise, kako kažu, od nadležnih pravosudnih organa BiH.

"U skladu sa bilateralnim sporazumima, definišu se modaliteti, ili izručenja, ili ustupanja krivičnog gonjenja ili izvršenja kazne zatvora po osnovu pravosnažne presude nadležnog suda", ističu u Direkciji i dodaju da vrijeme potrebno za privođenje pravdi traženih lica zavisi od slučaja do slučaja.