Čovjek za koga istoričari mafije i filmski insajderi vjeruju da je poslužio kao inspiracija za Dona Korleonea stigao je u NJujork brodom iz Italije u četvrtoj godini života. Rođen 26. januara 1891. godine kao Frančesko Kastilja u Kalabriji, napustio je školu u petom razredu i radio kao naplaćivač stanarine za lokalnog mafijaša, dok je njegov otac vodio propalu prodavnicu.

Odlučan da se izvuče iz siromaštva Istočnog Harlema, Frenki, kako je sada bio poznat, proveo je godinu dana u zatvoru 1918. zbog posjedovanja oružja.

Nikada više nije dozvolio da ga vlasti tako lako uhvate. Iako je poticao iz južnog dijela Italije u vrijeme kada su vodeće mafijaške porodice, tražeći lojalnost i porodične veze, preferirale isključivo sicilijanske imigrante, Kostelo je uspio da se probije kroz redove američkog organizovanog kriminala, radije koristeći novac nego prijetnje kako bi "kupio" ljude koji su mu bili važni.

Kostelo je čak proširio svoj ogroman uticaj i na njujoršku politiku. Nakon što je stekao ogromno bogatstvo i uticaj kroz krijumčarenje alkohola i klađenje tokom prohibicije, Kostelo je izgradio carstvo automata za igre na sreću u NJujorku, a zatim i u NJu Orleansu – potonji uz punu podršku i odobrenje guvernera Luizijane, Hjuija Longa, samo jednog od mnogih političkih titana koji su pali pod Kostelov uticaj.

Podmićivanjem porota tokom svojih povremenih sudskih pojavljivanja, Kostelo je izbjegao još jednu zatvorsku kaznu, a do sredine tridesetih bio je multimilioner sa ozbiljnim političkim uticajem. Godine 1932. otišao je čak na Demokratsku nacionalnu konvenciju u Čikagu, radeći na tome da Frenklin D. Ruzvelt osvoji predsedničku nominaciju.

Ipak, čak ni Kostelov politički uticaj nije mogao pomoći njegovom šefu, Lakiju Lučijanu, često nazivanom ocem modernog organizovanog kriminala u Sjedinjenim Državama, koji nije opravdao svoj nadimak kada je 1936. godine osuđen na 30 do 50 godina zatvora zbog vođenja lanca prostitucije.

Baš kao lik Don Korleonea u Kumu, u maju 1957. godine, sada već stariji Kostelo bio je žrtva pokušaja atentata koji nije uspio da ga ubije. Organizovan od strane njegovog rivala Vita Đenovezea, koji je težio da preuzme kontrolu nad bivšim carstvom Lakija Lučijana, sukob ova dva čovjeka bio je neizbježan zbog njihovih drastično različitih ličnosti.

Uvijek nastojeći da izbjegne nasilje, Kostelo je bio intelektualan lik koji je vodio diskretan život.

I pored cijelog života provedenog u očuvanju omerte, Kostelo, sada u 82. godini, počeo je da razgovara sa autorom kriminalističkih knjiga Piterom Masom o predloženoj biografiji, baš u trenutku kada je Kopola pravio prvi film koji će postati trilogija "Kum".

Tokom prvih nekoliko nedelja redovnih sastanaka sa Masom, Kostelo je otkrio da je Džozef P. Kenedi, otac ubijenog predsednika Džona F. Kenedija, želio pomoć mafije u dovlačenju alkohola u SAD.

Kenedi je bio veliki uvoznik viskija više od deset godina nakon kraja prohibicije, a Kostelo je tvrdio da su on i Kenedi zajedno bili u biznisu sa alkoholom "neko vrijeme nakon toga" – tvrdnja koju je kasnije ljutito negirala porodica pokojnog Kenedija.

Međutim, knjiga Pitera Masa nikada nije završena. Nedeljama nakon što su počeli snimati intervjue, Kostelo je preminuo od srčanog udara, odnoseći većinu svojih tajni u grob.

Postoji spekulacija da je stariji Kostelo možda pogledao ranu projekciju "Kuma" u poslednjoj godini svog života. Da li je to uticalo na njegovu odluku da konačno objavi svoja memoarska djela? Ništa nije sigurno. Ipak, Kostelo je postao vijesti posle svoje smrti na način koji potpuno nadmašuje tiho završavanje prvog filma "Kum".

Godine 1974. punu godinu nakon što je sahranjen u ogromnom porodičnom mauzoleju na groblju Svetog Majkla u Kvinsu, bomba je ozbiljno oštetila kovčeg.

Mafijaš Karmine Galante, nedavno oslobođen iz zatvora zbog optužbe za posjedovanja narkotika, stajao je iza eksplozije. Dok je bio na ivici da bude imenovan za novog šefa suparničke Bonano kriminalne porodice, bomba je poslala jasnu poruku, kako je objasnio Džon Miler Mlađi, Kostelov kum, u intervjuu datom krajem devedesetih.

"Ovo je bila njegova (Karmineova) poruka, koja je govorila "svi starinski načini su gotovi", rekao je Džon Miler Mlađi i istakao da je Kostelo bio prava definicija starog tipa mafijaškog bosa i starih načina.

"Izbjegavao je trgovinu narkoticima, vjerovao je u određeni kodeks i ovo je bio Galanteov način da pljune u lice starim metodama", istakao je Džon Miler Mlađi.

Nasilnije, haotično poglavlje u istoriji njujorških mafijaških porodica je bilo na pomolu – i jedno koje će vidjeti postepeno razotkrivanje ogromne mreže uticaja i kontrole koju je mafija imala nad najvišim slojevima politike. Kostelo, slično kao Marlon Brando, bio je poslednji predstavnik nestale generacije.

Kako je Piter Mas, čija je biografija o Kostelu uništena i nikada nije objavljena, izjavio prije svoje smrti 2001. godine: "Kostelo je svakako bio jedina velika figura u mafiji koja je mogla da ima ogroman uspjeh na legitiman način. Uvijek slušate priče o tome koliko su pametni neki mafijaški Donovi i šta su mogli da postignu da su izabrali drugi put. Kostelo je jedini koji je zaista mogao to da uradi."