Prema njegovim riječima, knjiga je nastala iz tekstova koji su objavljivani i koje je “ljubomorno čuvao za sebe”, onih koje je pisao omamljen nekim susretima te bilješkama koje se tiču bivših prijatelja, bilježaka utemeljenih u stvarnim događajima.

- Ovo je iskrena knjiga koja nekom može da se svidi upravo zbog te iskrenosti, a neko može i da je ne voli. Sve društvene događaje mjerim svojim osjećanjem i doživljajem, ali i svojim velikim iskustvom stečenim putovanjima gotovo u svim zemljama svijeta i dugogodišnjim životom u inostranstvu - kazao je Kusturica.

Rekao je da ga je obradovao dolazak u Bijeljinu, u kojoj je posljednji put bio prije dvije i po decenije.

- Drago mi je što sam u Bijeljini. Ja sam ovdje bio posljednji put na otvaranju izložbe Miće Popovića, a to je bilo prije više od 24-25 godina. Poslije toga sam prolazio nekoliko puta, ali mi je izuzetno drago što ovdje zatičem izuzetno kulturnu sredinu koja prihvata moju novu knjigu, a to se vidi - rekao je Kusturica.

Ovaj roman se, kaže Kusturica, na neki način tiče svih nas, ali i iskustva svih onih koji su raseljeni.

- Što bi rekao Ivo Andrić: “Niko ne zna šta znači roditi se na ivici između svjetova, razumjeti i jedne i druge, a ne moći ništa učiniti da se oni među sobom bolje razumiju, voljeti i mrzjeti, kolebati se, živjeti naslonjen na dva zavičaja i na kraju postati stranac svuda”, a na jednoj krvavoj liniji koja je iz nekog čudnog apsurda razdvojila ljude među kojima ne bi smjelo da bude granice jer su to božja stvorenja. Citirao sam Andrića upravo zbog toga što mislim da je Bijeljina svojom plodnom dolinom prihvatila mnoge koji nisu mogli više da se vrate svojoj kući i koji su na neki način ostali upravo tako Andrićevi likovi, junaci koji su svoju dramu nosili svuda po svijetu, a neki srećni su tu svoju dramu mogli da prenesu u normalan život, u Bijeljinu - kazao je Kusturica.

Kusturica je napomenuo da je ovo uveliko politička knjiga, da naslov nosi potenciju u sebi i nema završetak.

- Ona je uveliko politička. Ja, kad sam bio mlađi, čitao sam knjigu pisca Gombrovića, koji je pisao dnevnike u izgnanstvu. Pošto sam ja na sličan način doživljavao svoju poziciju, a to je bila jedna vrsta dobrovoljnog izgnanstva, u kojem sam bilježio ono što se privatno dešavalo. Tu je bilo različitih faza - rekao je on.

Kaže da je svugdje živio i radio. Na pitanje gdje mu je najbolje mjesto za život on kaže - u prirodi.

- Nekako je najbolje u prirodi. Ja sam vezan za prirodu i mi smo na Mećavniku napravili prostor oko kojeg ima mnogo šume, prirode. Tamo je trebalo da budu, umjesto Mećavnika koji prihvata kulturnjake svijeta, rudarske kuće za kopanje nikla. Moja veza sa Koštunicom, a kasnije i stanje direktora Nacionalnog parka prirode je dovelo do toga da tamo ne bude rudnik - rekao je Kusturica.

Dodao je da ima namjeru da napiše još dvije-tri knjige i da napravi nekoliko filmova.

Urednik izdanja
Manojlo - Manjo Vukotić, vlasnik izdavačke kuće “Vukotić media”, novinarima je rekao da je knjiga “Šta mi ovo treba” treća Kusturičina knjiga koju on sa Kusturicom izdaje.

- U kompaniji “Novosti” izdali smo prvu knjigu “Smrt je neprovjerena glasina”, koja je tada otišla u 115.000 primeraka, druga knjiga je “Sto jada”, a ova koju večeras predstavljamo je novi izazov. U ovoj knjizi jeste Kusturica kakvog smo poznavali, ali ga takvog nismo susretali u knjigama - oštar, temperamentan, drzak, sentimentalan i, nadasve, inteligentan - rekao je Vukotić.