U tom smislu, on na prvo mjesto postavlja obrazovanje, kao stub svakog društva, gdje se, kako ističe, mora vratiti vjera u školstvo i institucije. 

 

“Najbolji se moraju probuditi i doći do izražaja, niko ih neće uvažiti ako se sami ne potrude, nažalost. Društvo i sistem ne smiju da trpe zbog loših kadrova”, rekao je Petrović za portal InfoBijeljina.

 

 

PETROVIĆ: Politika je za mene, kao i za bliske ljude iz mog okruženja, bila siva zona, “prljava stvar” u koju nismo dobrodošli. Međutim, prije pet-šest godina javljaju se inat i shvatanje da ako se budemo stalno povlačili i sklanjali, nemamo pravo da negodujemo, kritikujemo i čekamo da se nešto samo od sebe promijeni. Tada se uključujem pasivno, da bih se prošle godine aktivirao na lokalnim izborima i sada kroz mandat odbornika pokušavam da djelujem koliko mogu racionalno i u interesu grada i građana.

 

 

PETROVIĆ: Politička situacija u Bijeljini je veoma kompleksna, kao i na nivou Republike Srpske i BiH. Kada je riječ o lokalnoj politici, čini mi se da gradonačelnik sa jedne strane ne obećava ništa i garantuje samo stagnaciju i nazadovanje, a sa druge strane ni skupštinska većina (koje smo i mi kao stranka dio) ne nudi ništa konkretno i bezenergično se zapliće u gordijev čvor koji građanima ne pruža nadu u bolje sutra.

 

 

PETROVIĆ: Kao odbornik, u ovih godinu dana sam se trudio da u svakom pogledu djelujem i prosuđujem racionalno, te da u najboljem svjetlu sa dvoje kolega odbornika zastupam interese Republičke stranke Srpske, koja kroz svoj program štiti Bijeljinu, Republiku i svakoga građanina. Inicijative su se uglavnom odnosile na građevinsko-urbanističke teme i na ono čime se profesionalno bavim prethodnih petnaestak godina.

 

 

PETROVIĆ: Po prirodi sam čovjek koji može sa svima da sarađuje i ne tražim problem gdje ga nema. Ljude gledam kao pojedince, a ne kroz titule i stranke. Naravno, moje djelovanje u okviru stranke RSS i Koalicije “Dogovor za Bijeljinu” potvrđuje da smatram da je njihova politika realnija i naprednija i da pruža više nade građanima.

 

 

PETROVIĆ: Moji prioriteti u radu su vraćanje vrijednosti u društvo, pošto se trenutno nalazimo u permutovanom sistemu vrijednosti. Na prvom mjestu obrazovanje, kao stub svakog društva, gdje se mora vratiti vjera u školstvo i institucije. Najbolji se moraju probuditi i doći do izražaja, niko ih neće uvažiti ako se sami ne potrude, nažalost. Društvo i sistem ne smiju da trpe zbog loših kadrova. Moramo vratiti vjeru i nadu ljudima kroz sistem pravičnijeg političkog djelovanja.

 

 

PETROVIĆ: Planovi su vezani za širenje Republičke stranke Srpske na Izbornu jedinicu 6, ali i druge opštine i gradove. Trenutno se trudimo da u okviru bijeljinske regije osnujemo što više mjesnih odbora, a formirali smo i Gradski odbor RSS u Brčkom. Ulažemo maksimalnu energiju i entuzijazam da vratimo ljudima vjeru u politiku, sistem i državu. Uz vraćanje ideologije koja je iščezla trudićemo se da promijenimo sve one stvari koje je moguće mijenjati. Na prvom mjestu, vratićemo zajednički i opšti interes i zajedno sa kvalitetnim ljudima pripremati se za izbore naredne godine. Potrudićemo se da ponudimo što bolji program, zasnovan na već dokazanim djelima.

 

 

PETROVIĆ: Bijeljinac, Semberac, lokal patriota, Srbin, uopšteno, građanin kao i svaki drugi u ovom gradu. Volim Bijeljinu i ne želim da prihvatim da je neko voli više. Po zanimanju diplomirani građevinski inženjer, 15 godina već radim u struci, autor i koautor većine projekata niskogradnje u Bijeljini u posljednjih deceniju i po. Živim u braku sa suprugom Tijanom i odskora smo bogatiji za sina Jovana koji je upotpunio i usrećio naš zajednički život. 

 

Inače sam predsjednik Košarkaškog kluba “Radnik” iz Bijeljine, član “Rotary kluba” Bijeljina, zvezdaš i član Udruženja zvezdaša, predsjednik Republičke stranke Srpske... što implicira malo slobodnog vremena, koje uglavnom provodim sa porodicom i prijateljima. Sugrađani treba da me vide kao običnog čovjeka i njihovog komšiju, koji želi da zajedno naprave nešto za Bijeljinu.

 

 

PETROVIĆ: Neka ne dozvole da zarad sitnih interesa budu “kupljeni” na četiri godine, da svoj glas predaju političkim strukturama koje ih već decenijima vode u ekonomsku, kulturnu i svaku drugu propast. Neka dobro razmisle o tome ko može da obezbijedi sigurnu budućnost njihovoj djeci i unucima. 

 

Siguran sam da niko ne želi da svoje najbliže gleda kako odlaze u druge zemlje ili na druge kontinente u potrazi za normalnim životom. Svima nam je cilj da radimo i privređujemo u sredini koja nam je u srcu. Odluka je na nama!