Za "Semberija info" članovi benda govore o svojim počecima, inspiraciji i planovima za budućnost.

Bend “Štrajk” nastao je 2000. godine, kao rezultat dječačkih snova i ljubavi prema muzici. 

"Sve je krenulo drugarski, sa dvije stare sklepane akustične gitare i par akorda koje smo znali da odsviramo, ali sa velikom željom da nastupimo pred tada mnogobrojnom publikom koja je voljela i slušala rok muziku u našem gradu", priča Vladimir Ćurčić, jedan od osnivača benda. Prvi nastupi su bili skromni, ali su sa sobom nosili neizmjernu strast i želju za muzičkim izražavanjem.

Danas, bend broji devet članova: Teodora, Biljana, Goran, Savo, Mladen, Rakac, Milenko, Vaso i Vladimir, a njihov muzički sastav uključuje gitare, bubnjeve, klavir, violinu, harmoniku i vokale.

"Sa ovom ekipom možemo da odsviramo bilo koju svirku, bilo da je u pitanju moto-žurka, klupski nastup, svadba ili veliki koncert na otvorenom", dodaje Ćurčić.

Upravo ta raznovrsnost ih je održala na muzičkoj sceni godinama.

Naziv koji nosi priču

Naziv “Štrajk” nastao je u buntovnim danima kada su članovi benda svirali i slušali rok muziku. 

"Zvanično, nije bilo nekog posebnog značenja, ali zvučalo je efektno i brzo je prihvaćeno među publikom. Kasnije smo razmišljali o promjeni imena, jer više nismo samo klasični rok bend, ali su nas ljudi odgovorili od toga – ime benda ne treba dirati", objašnjava Ćurčić. Ime je postalo prepoznatljiv brend, simbol istrajnosti i posvećenosti muzici.

Prilagodljivi, ali u duši rokeri

Iako su počeli kao rok bend, danas sviraju širok repertoar različitih muzičkih žanrova.

Mi smo urbani sastav koji može da se prilagodi različitim situacijama, ali smo u duši ostali rokeri", kažu iz benda.

Njihov repertoar obuhvata sve – od rok klasika, domaćih i stranih hitova, do narodnih pjesama koje publika voli. Kada biraju pjesme za nastupe, gledaju da su vesele i prepoznatljive, kako bi publika uživala i pjevala zajedno s njima.

"Najvažnija nam je energija koju prenosimo publici, a najbolji nastupi su oni kada osjetimo uzajamnu povezanost s ljudima", dodaju članovi benda.

Prvi nastupi i podrška publike

Bend se sjeća svog prvog javnog nastupa u kafiću “Sunce”, koji danas više ne postoji. 

"Reakcija ljudi je bila aplauz podrške, iako tada to nije zvučalo najbolje – ni oprema ni naše sviračko znanje nisu bili na visokom nivou, ali morali smo negdje početi. Kasnije smo postepeno rasli, a ljudi su nas prepoznali po dobroj energiji i atmosferi", priča Ćurčić.

Danas, bend nastupa širom regije i često gostuje u gradovima Srbije, Crne Gore, Hrvatske, Slovenije, Austrije, Njemačke i Švedske. 

"Sviramo na različitim mjestima i svako ima svoju posebnu čar. Imali smo priliku da budemo predgrupa velikim bendovima, a iako nismo ostvarili jače saradnje, iskustva su nam ostala pozitivna", dodaju članovi benda.

Rok scena u Bijeljini – na izdisaju

Na pitanje kakva je rok scena danas u Bijeljini, Ćurčić iskreno odgovara: 

"Nažalost, rok scena u Bijeljini, a i u cijeloj državi, prilično je na izdisaju. Osim možda jednog ili dva lokala, u našem gradu rok muziku uživo nemate gdje da čujete. Mlađa publika rijetko sluša tu vrstu muzike, a naši vršnjaci su ili prestali izlaziti ili su se odselili. Takođe, ne postoji besplatan javni prostor gdje bi mladi mogli da se okupe, sviraju, vježbaju i druže uz rok muziku".

Trenutni izazovi i buduća očekivanja i planovi 

Najveći izazov sa kojim se suočavaju su, kako kažu, godine koje polako gaze. Osim toga, izazovi dolaze i kroz muzičke trendove koji se mijenjaju, kao i kroz ekonomske prilike koje utiču na organizaciju nastupa.

"Sviranje i nastupanje nije nimalo lak posao, traži energiju i fizičku spremnost. Ipak, nadamo se da ćemo uspjeti da trajemo još dugo, jer i dalje uživamo u onome što radimo", kaže Ćurčić. 

Bez obzira na izazove, jedno je sigurno, “Štrajk” ne planira stati - nastavljaju da dokazuju da dobra muzika i prava energija uvijek nalaze put do publike.

Poruka članova benda za mlade muzičare je da budu uporni, da uživaju u muzici, da se bore i ne razmišljaju samo o zaradi, da je bitno ići srcem, a sve ostalo dođe samo po sebi. 

Najveća nagrada nakon nastupa je publika koja ostane pjevati i kada muzika stane. To su uspomene koje se ne mogu platiti.