Bijeljinska šećerana ide u novu reorganizaciju
Skupština povjerilaca bijeljinske šećerane u stečaju donijela je danas odluku o novoj reorganizaciji fabrike čiji je osnov pretvaranje potraživanja u akcije.
Advokat Faik Muhić je u ime 90 odsto povjerilaca koji su podržali ovaj metod najavio da će nacrt plana reorganizacije uraditi neki od renomiranih instituta i da to ni u kom slučaju neće isključiti ni mogućnost prihvatanja svake valjane ponude potencijalnih strateških partnera.
Stečajni upravnik Lazo Đurđević je na Skupštini povjerilaca koja je danas održana u Okružnom privrednom sudu u Bijeljini predložio nastavak prodaje imovine šećerane sa cijenom od 9,9 miliona maraka, ali su njegov prijedlog podržala samo dva povjerioca koji predstavljaju 10,92 odsto potraživanja.
On je najavio da nije u mogućnosti da napravi stečajni plan jer smatra da je neprovodiva odluka o reorganizaciji na način i u trenutku u kome je donesena.
Đurđević je rekao da je lično prvi u BiH izradio plan reorganizacije stečajnog dužnika i da je pet puta praktično prošao kroz taj proces, ali da je u ovom slučaju potrebno preciznije definisati i pojasniti sve elemente za reorganizaciju.
- Pažljivo - upozoravala je i sudija u ovoj slučaju Božana Gužvić, tražeći da se ne odlučuje na osnovu termina "razmatraćemo" i "dogovaraćemo" i bez jasnih rokova, podsjećajući da je ovo ponovljeni stečaj u bijeljinskoj šećerani i da je prvi okončan takođe reaorganizacijom, sa ishodom koji je imao i krivične posljedice.
Gužvićeva je odbacila kritike na sporost u ovom postupku koji traje dvije godine i najavila da neće dozvoliti da se ponovi situacija iz prethodnog stečaja bijeljinske šećerane.
Advokat Muhić koji zastupa interes više od 60 odsto povjerilaca i sami radnici koji su prisustvovali Skupštini povjerilaca insistirali su na ubrzanju postupka, navodeći da svaki mjesec stečaja košta 25.000 maraka i da bi u predloženom nastavku unovčavanja imovine koji bi mogao potrajati i 10 godina bila "pojedena" polovina vrijednosti šećerane.
Radnici fabrike koja ne radi već sedam godina kažu da su postrojenja očuvana i u odličnom stanju i da samo 20.000 tona konstrukcija u postrojenjima vrijedi 20 miliona maraka na tržištu sekundarnih sirovina, dok je realna vrijednost šećerane 50 miliona maraka.