Upravo oni su, podsjeća, na svijet došli prije vremena, pa su, kako kaže prezime spomenutog poznatog američkog tekstopisca, multi-instrumentaliste i muzičkog producenta, napravili čudo.

Međunarodni dan prijevremeno rođene djece,  17. novembar, podsjećamo, biće obilježen sutra i u Bijeljini, u galeriji Centra za kulturu.

"Kažu da je najopasnije zanimanje na svijetu biti beba. Ona ima manje šanse da živi nedelju dana nego jedan devedesetogodišnjak ili godinu dana u odnosu na osamdesetogodišnjaka, vodi šestostruko opasniji život od vojnika u rovu i manje su joj šanse da preživi godinu od pilota koji svakodnevno leti. Da li shvatate da je preživljavanje bebe najneizvjesnije?" Džejkob Sobel, pedijatar, 1926. godine", izjavila je za InfoBijeljina Tatjana Stevanović.

Prema njenim riječima, smatra se da je prvi mjesec najrizičniji jer se u tom periodu još uvijek uočavaju primjese života u materici.

"Ako se ovo gore navedeno odnosi na bebu iz uredne trudnoće sa terminskim porođajem, sa kakvim šansama se tek susreću bebe rođene prije vremena? Malo je poznato da se u svijetu jedna od deset beba rodi prije punih 37 nedjelja gestacije, odnosno prijevremeno", dodala je ona.

Kako kaže, većina ljudi nije ni svjesna šta znači prijevremeno rođenje, ili to posmatraju kao prirodan slijed događaja ili kao veliku katastrofu koja se mogla desiti toj porodici, a nije baš sve tako crno-bijelo. 

"Prijevremeno rođenje zavisi od mnogih spoljnih faktora i zdravstvenog stanja majke, a kao posljedicu može da ima malu tjelesnu težinu na rođenju, nezrelost organa, probleme sa disanjem, neurološke probleme, moždana krvarenja, infekcije, hirurške intervencije...", napominje Tatjana u izjavi za naš portal.

Mnogi ljudi se cijelog života ne susretnu sa respiratorima, tubusima, sondama, bocama sa kiseonikom, monitorima za praćenje vitalnih funkcija, a mala bića sa kilogram ili dva tjelesne težine, neki čak sa svega nekoliko stotina grama, odmah upoznaju zvuk svih tih mašina, način na koji one rade, trpe cjevčice, braunile, centralne venske katetere i maske za kiseonik na sebi i staklo inkubatora i foto lampe oko sebe.  Obilaze ih ljekari i medicinsko osoblje umjesto mame i tate. 

"Ali, oni se bore, prave se da im to ne smeta, trude se da što prije savladaju sve prepreke i konačno dođu svojoj kući. Čak i oni koji ne pobijede u svojoj borbi, i za njih znamo da su dali sve od sebe. Jedna osoba je sve njih najbolje opisala riječima mali divovi, jer oni to zaista jesu. Nakon mukotrpne borbe, jedan dio njih nastavlja da se trajno bori sa poteškoćama izazvanih prijevremenim rođenjem, kao što su cerebralna paraliza, hemipareza, intelektualni deficit, gubitak vida ili sluha, epilepsija", priča nam Tatjana.

Dodaje da oni koji su imali više sreće i u nekom momentu dostigli svoje vršnjake, bodre svoje drugare iz staklenih kutija i sami nastavljaju hrabro da koračaju kroz život, ponosni na sebe, kao i njihovi roditelji na njih. 

Podsjetimo, 17. novembar se obilježava od 2008. godine kao Međunarodni dan prijevremeno rođene djece. Cilj je podići svijest od prematuritetu, pružiti podršku djeci i roditeljima koji se još uvijek bore, obezbijediti im društvenu i sistemsku pomoć i odati priznanje svim tim malim herojima koji su se već na svom preranom rođenju upustili u bitku života i bitku za život.

"Na nama je da čekamo ko će od njih biti novi Albert Ajnštajn, Mark Tven, Pablo Pikaso, Isak Njutn ili Stivi Vonder, koji su i sami bili rođeni prije vremena, pa su, kako prezime ovog posljednjeg kaže, napravili čudo", zaključila je na kraju Tatjana.