U njeno neobično umijeće uvjerili su se mnogobrojni iz Bijeljine, Ugljevika, Lopara, Brčkog, Banjaluke, Tuzle, pa i dijaspore koji su joj se obratili za pomoć. 

 

Amina već godinama u svojoj kući pomaže svima koji joj pokucaju na vrata - najviše sportistima zbog uganuća skočnog zgloba, ali i povreda šake, ruke, bola u leđima. 

 

Ne može, kaže, da otkloni zdravstvene tegobe kada su u pitanju degenerativne promjene na kičmi ili zglobovima, ali pomaže u slučajevima uganuća skočnog zgloba ili šake, bola u leđima. Znanje, ili kako voli da kaže, “Božiji dar” naslijedila je od pokojne majke, nane Aiše. 

„To je prirodni dar. Moja majka Aiša ga je nasledila od svoje majke, a ja od nje. Počela je da “namješta kosti” 1946. godine kad se udala za mog oca i skućila u bijeljinskom naselju Gvozdevići. Nadaleko je bila poznata. Sjećam se prije rata mnogi uspješni sportisti su dolazili kod nje kad se povrijede. Gledala sam je kao dijete kako pomaže ljudima. Ne umijem objasniti riječima šta i kako ja to radim. Pod prstima osjetim svaku kost, pa i onu najmanju koščicu i prosto je vraćam na njeno mjesto. Ako su uganuća ili iščašenja noge, ruke, kičme, pomognem. Ako je napuknuće savjetujem mirovanje i kakve obloge da  stavljaju, pa ako se pridržavaju, brzo ozdrave“, kaže za InfoBijeljina Amina. 

 

Većina onih koji prvi put dođu na tretman, u kuću ulaze uplašeni, jer ne znaju šta ih čeka.  

 

„Ima i onih koji trpe ogromne bolove. Kažu, radi šta znaš, samo da malo “popusti”. Bez lijekova ne možemo, ali ni lijekovi ne mogu stalno da se piju. Jer negdje pomognu, a negdje naprave drugi problem. A ovo što ja radim, nikom nije naškodilo“, kaže Amina.

 

Susreće se ona i sa pacijentima koji ne vjeruju u taj dar ,ali ih nužda natjera pa dođu. 

 

„Najveća nagrada mi je sreća na njihovim licima kad im pomognem. Odu moji pacijenti da snime na rendgenu te kosti, pa se i doktori iznenade kako je to sve vraćeno i zaraslo kako treba. Ima i  doktora koji priznaju moj rad, pa se dešava da pacijente pošalju meni s riječima-Amina će to popraviti“, kaže Amina za InfoBijeljina. 

 

Do kada će raditi ovaj posao ne odlučuje ona, nego kako kaže,  dragi Bog. Kada dođe vrijeme svoje znanje i dar prenijeće sinu koji je već pokazao interesovanje. 

 

„Bitno je da se voli ovo što se radi. Jer ne treba tratiti dar od Boga“, kaže Amina.  

 

Njene usluge nemaju  cijenu, a ni  cjenovnik. Sve što radi, radi od “ruke”. Skromna je pa nikada nije oskudjevala ni u čemu. Ne zna tačan broj onih kojima je pomogla, sli s praga nikada nikoga nije vratila. 

 

Cijeli život ova Bijeljinka se trudi da drugima čini dobro, jer vjeruje da joj se tako dobro i vraća.