Bijeljina
17.04.2023.
20:00
Bijeljinac Srđan Obarčanin o životu u Varšavi: Sistem postoji, samo mu se treba prilagoditi (FOTO)
Izvor: InfoBijeljina
0
Podijeli
FOTO: InfoBijeljina
Pratite
InfoBijeljina.com
putem
Android i
IOS
aplikacije, te društvenih mreža Facebook, Twitter,
Instagram
i
VIBER
zajednice.
Komentari ( 0 )
Tridesetšestogodišnji Srđan Obarčanin iz Bijeljine šestu godinu živi u Varšavi, gdje se u IT sektoru bavi analitikom društvenih mreža, a za portal InfoBijeljina govorio je o životu u Poljskoj, mentalitetu i kulturološkim prilikama sa kojima se susreo, kao i o odnosu države prema radnicima i poslodavcima.
U Poljsku je došao krajem 2017. godine, kako kaže sasvim slučajno, jer je na „Fejsbuku“ vidio oglas za posao koji je postavila jedna njegova poznanica koja je tada radila u Varšavi.
„Razmišljao sam i prije toga da želim da odem u inostranstvo i vidim kako je „sa one druge strane“, jer nisam želio da se u pedesetoj godini pitam šta bi bilo kad bi bilo. Shvatio sam da je najgora opcija koja može da mi se dogodi – da se vratim. Da li je bila slučajnost ili ne, ali vidio sam taj oglas, prijavio se, obavio dva intervjua i dobio posao u irskoj firmi „Accenture“ koja je specijalizovana za informacione tehnologije i konsalting“, priča Obarčanin.
U početku je radio kao obični analitičar, da bi ubrzo postao „subject-matter expert“ i na kraju tim lider.
„Dobio sam šansu da vodim poljski tim, čime sam se kao tim lider bavio dvije godine. Jednostavo, tamo ti ljudi daju šansu, a do tebe je da li ćeš je iskoristiti, odnosno pokazati se u najboljem svjetlu. Kod nas u BiH sistem još funkcioniše po principu dobio si posao i to je to, radićeš ga do kraja života. Ovamo poslodavci prate tvoj razvoj, usmjeravaju te, a ti ako znaš šta zaista želiš, možeš da promijeniš i nekoliko poslova tokom karijere. Moj prvi šef, čovjek iz Barselone, prepoznao je nešto u mom radu i dao mi priliku za napredovanje“, ističe Obarčanin za InfoBijeljina.
On se prisjeća da je najveći šok za njega pri dolasku u Varšavu bila veličina grada.
„Varšava je duplo veća od Beograda, ali je grad veoma dobro povezan metroom i tramvajskim linijama. Kao dio Evropske unije iskoristili su na pametan način investicione fondove i sada na mjestima gdje su bile bukvalno livade, možete da vidite ogromne poslovne zgrade i strane kompanije. U Bijeljini sam navikao da sve mogu da obavim za 10 minuta, a u Varšavi za najobičniju stvar planirajte 40 minuta vremena. Zbog toga sam u početku imao osjećaj da sam konstantno umoran“, dodaje Obarčanin.
Poljake opisuje kao vrijedne radnike, koji ne ostavljaju posao nezavršenim. U početku postoji barijera prema doseljenicima, ali ukoliko vas bolje upoznaju i shvate da ste dobra osoba, vrlo lako ćete dobiti njihovu naklonost.
„Zanimljivo je da mnogo njih razumije i čak govori naš jezik. Poljacima, posebno starijim generacijama, ostala je usađena neka vrsta ljubavi prema Jugoslaviji kao standardu kojem teže, ali u međuvremenu se sve promijenilo. Mi smo nazadovali, a Poljska je počela da se razvija. Oni veoma vole kulturu Balkana, međutim čini mi se da je previše shvataju kroz Kusturicu i Bregovića, nego kroz realnost u kojoj mi zaista jesmo“, kaže Obarčanin.
Plate u Varšavi, prema njegovim riječima, nisu po „njemačkim standardima“, ali omogućavaju lagodan život.
„Jedino je skupo iznajmljivanje stana, najmanje 500 eura ako želite da imate svoj mir. Prosječne plate su nešto preko 1.000 eura, a sa primanjima od 2.000 eura imate odlične životne uslove. Otkako sam došao u Poljsku, nijednom nisam morao da se zapitam da li će mi ostati dovoljno novca do početka sljedećeg mjeseca. Plate su redovne, dobijaju se bonusi i povećanja svake godine, kao i božićni bonus u visini jedne plate, a nekada i veći. Cijene u marketu su iste kao u Bijeljini. Ipak, neke stvari kod njih se smatraju luksuzom. Sjedenje u kafićima i ispijanje kafa je skupo, a odlazak na ručak ili večeru košta vas 50 KM po osobi. Na vama je da izaberete“, ističe Obarčanin.
On naglašava da država vodi računa o radnicima i poslodavcima, te navodi primjer kako se Poljska bori protiv inflacije.
„Početkom 2021. godine inflacija je u Poljskoj dosegla 18,4 odsto. Odmah su stavili nultu stopu poreza na mlijeko, hljeb, opremu za djecu... Kasnije, kako je inflacija još rasla, donijeli su zakon kojim se država odrekla dijela poreza i oslobodila poslodavce nameta. Na taj način, postigli su da neto plata radnika ipak bude povećana“, pojašnjava Bijeljinac Srđan Obarčanin.
Na neke stvari u Poljskoj, kaže, nikada neće moći da se navikne, a to je da je sve unaprijed isplanirano.
„Ako nekome kažete „Haj'mo na kafu“, on će odgovoriti da može, ali npr. za deset dana. I zaista će vas tada i pozvati i pitati da odete na kafu. Kod nas, kada bi vam neko rekao vidimo se za deset dana, mislili biste da vas više nikada neće nazvati. Kod Poljaka se zna pet dana unaprijed kada idu u kupovinu, kada u teretanu, kada se viđaju sa prijateljima. Shvatio sam da je to dio kulture i poštujem to, ali nikada se neću navići“, priča kroz smijeh Obarčanin.
Na pitanje da li bi se vratio u Bijeljinu, Srđan odgovara da bi se to dogodilo jedino ako razvije neki sopstveni projekat kojem može da se posveti, ali da se, za sada, osjeća mnogo uvaženije kao radnik u Varšavi, nego što bi to bio slučaj u BiH.
„Ne sumnjam da će i u BiH stići velike firme jer mi imamo sjajne radnike, ali još uvijek nedostaje kvalitetan društveni sistem“, zaključuje Obarčanin, koji uskoro treba da potpiše ugovor sa novom IT kompanijom, čije je sjedište u Indiji, a koja ima svoja predstavništva na više kontinenata.