Bijeljina
13.06.2023.
10:03
Bijeljinac Senad Petonjić: Za svakog zanatliju najvažnija je upornost (FOTO)
Izvor: InfoBijeljina.com
0
Podijeli
FOTO: InfoBijeljina.com
Pratite
InfoBijeljina.com
putem
Android i
IOS
aplikacije, te društvenih mreža Facebook, Twitter,
Instagram
i
VIBER
zajednice.
Komentari ( 0 )
Četrdesetdevetogodišnji Senad Petonjić iz Bijeljine od 2001. godine preuzeo je očevu radnju, ali i mnogo teži zadatak – da sačuva kolarski zanat od zaborava, pokuša da ga ostavi budućim generacijama i nastavi tradiciju koju je započeo njegov pradjed.
Petonjić za InfoBijeljinu kaže da je kolarski zanat gotovo nestao, da tek rijetki donesu točkove od starih drvenih kola na popravku, ali da je uspio da svoju djelatnost prilagodi savremenim potrebama društva.
- Modifikacije su neizbježne u svakom zanatu, pa i kolarskom. Moj otac je otišao u penziju 2001. godine, a šifra zanata je bila izbrisana u Zanatskoj komori. Shvatio sam da, ako želim da nastavim porodičnu tradiciju, moram da počnem da proizvodim nešto modernije, za čim postoji potreba sugrađana. Naravno da ne očekujem da će neko donijeti kola, rudu ili točkove na servis, ali zato mi svakodnevno dolaze ljudi i kupuju držalice za motike, varjače i daske za kuhinju, svijećnjake, ljuljaške... – priča Petonjić.
Na nekim od proizvoda u njegovoj radnji možete primijetiti natpis „Proizvod starog zanata“, a Petonjić objašnjava da je mogućnost takvog označavanja stekao nakon dobijanja statusa starog zanata od Grada Bijeljina.
- Taj status sam dobio za radnju prije mjesec dana i sada mogu da izložim proizvode sa posebnim natpisom, da kupci mogu da vide da je riječ o domaćoj radinosti. Ovdje, na primjer, vidite jedan garderober od drveta na koji mogu da se zakače pantalone, košulje, suknje i druga odjeća, a koji se i danas koristi u hotelima širom Evrope, posebno onim sa dugom tradicijom – pokazuje nam Petonjić.
Među mnogobrojnim stvarima nastalim u Senadovoj radionici, posebno mjesto pripada točku, koji je njegov otac 1957. godine izradio za potrebe maturskog rada.
- Danas živimo u eri tehnologije, ali eto prije 66 godina ovaj točak je bio maturski rad. Želim da ga sačuvam jer su i moj pradjed i djed bili kolari – dodaje Petonjić.
Za njegov posao, kaže, karakteristično je što ne izrađuje velike količine određenog predmeta, nego se uvijek trudi da na vrijeme obezbijedi dovoljne zalihe.
- Napravim 20-30 držalica za poljoprivredni alat, a kada vidim da ih je ostalo dvije-tri, odem u radionicu i napravim još desetak. Znači, ne radi se tu o nekim velikim serijama, ali važno je da može da se živi od onoga čime se baviš. Naravno, uvijek može bolje, ali ja sam zadovoljan i ne žalim se – ističe Senad Petonjić.
Njegovi proizvodi su vezani za godišnja doba, pa tako u zimu najviše prodaje saonice, ljeti ljuljaške, a u jesen, u vrijeme pripreme zimnice, varjače različitih oblika i dužina.
- Kada se održavaju važne utakmice, svjetska prvenstva, pa se ljudi okupljaju i druže, dosta ide prodaja drvenih tacni za meze. Kada se približe slave, idu svijećnjaci. U jesen i zimu – vješalice za garderobu. Tako da, sve zavisi od doba godine – navodi Petonjić.
Radni sto pun je različitog alata, stega, burgija, testera, ali ono bez čega ne može da se zamisli kolarski zanat je – maklja.
- Imam ovdje dvije maklje od djeda, jednu od oca, a ja sam nedavno od rođaka iz Austrije dobio novu, za rezervu. Važno je da su dobro naoštrene i da su uvijek pri ruci. Ranije je korišteno i svrdlo, ali su ga zamijenile burgije – naglašava Petonjić.
Na pitanje šta je za jednog kolara najvažnije, on odgovara da je to upornost.
- Ne samo za kolara, nego za svakog zanatliju. Red, rad i velika upornost. On mora biti uporan ne na kvadrat, nego na kub! Ako ne voli to čime se bavi, bolje da uopšte ne počinje. Nažalost, među mladima ne postoji zainteresovanost da cijeli dan budu u prašini, da strpljivo uče, oni bi danas sve „preko koljena“. Prema mušteriji moraš biti susretljiv, moraš otvoriti radnju na vrijeme, ostati često i nakon radnog vremena, a ako misliš da možeš doći i otvoriti u podne, a otići u četiri časa kući, zanat nije za tebe – zaključuje Petonjić.
A.LJ.